Tko je pravi dobitnik nakon intervjua koji je uzdrmao Monarhiju?


Još se ne sliježe prašina oko intervjua Meghan Markle, vojvotkinje od Sussexa i britanskog princa Harryja, koji su dali poznatoj televizijskoj voditeljici Oprah Winfrey, kako bi opravdali svoje odluke o napuštanju Dvora i Velike Britanije. Intervju na kojem je Oprah istog dana zaradila sedam milijuna dolara, gledalo je – prema objavi TV mreže CBS – gotovo 50 milijuna ljudi. A taj broj se još uvijek povećava s obzirom na naknadne preglede. Riječ je o onoj vrsti intervjua koji ispisuje povijest, nosi posljedice za sve aktere i ostaje dugo u sjećanju. Osim što smo saznali puno o odnosima na kraljevskom dvoru, neke neugodne istine o članovima kraljevske obitelji, te snovima mladog para i raskoraku sa striktnim kraljevskim protokolom, običajima i tradicijom, doznali smo puno toga i što vojvode nisu htjele reći, ali su nesvjesno otkrili. Zato se intervju analizirao danima, pa smo mogli saznati što nam je poručivao govor tijela bivše američke glumice, koja je ostvarila svoje mladenačke snove i postala „princeza“, ali joj je jako brzo dosadila ta „zlatna krletka“, u kojoj mjeri je lagala o pojedinim činjenicama, te je li uistinu bila žrtva „Tvrtke“, kako je cijelo vrijeme nazivala kraljevsku obitelj ili je ipak odglumila kako su je doveli na rub, pa je morala princa „istrgnuti“ iz njegova kraljevskog okruženja i dovesti ga u svoju Kaliforniju.

No, meni je puno zanimljivija bili uloga Oprah u cijeloj priči, način vođenja intervjua i činjenica da je „dobila“ toliko ekskluzivnih informacija u samo jednoj televizijskoj emisiji. Oprah se još prije njihova kraljevskog vjenčanja uspjela zbližiti s Meghaninom majkom, a potom i s Meghan, koja ju je nedugo zatim pozvala i na kraljevsko vjenčanje. Zadobila je njihovo duboko povjerenje, pa su je mediji smatrali i njihovom neformalnom savjetnicom, pa čak i dijelom odgovornom za odlazak para iz Velike Britanije (sad su gotovo susjedi). To su sve bili preduvjeti koji su joj omogućili da dođe do takve ekskluzive. A san je svakog novinara da dobije tako važnu ispovijest, pa Oprah ne treba zamjeriti… Uostalom, ni ona nije bilo tko.

Zahvaljujući svojoj životnoj priči („Kroz trnje do zvijezda“) i golemom voditeljskom iskustvu te neposrednosti u nastupu, Oprah (unatoč statusu utjecajne i slavne milijunašice) ima imidž tople, bliske i ugodne osobe, jedne od nas… Žene kojoj je stalo do vas, a ne opake voditeljice koja po svaku cijenu želi doći do ekskluzive. Zato su joj se „otvorile“ mnogobrojne svjetske zvijezde i pridonijele njezinoj globalnoj popularnosti. Budimo iskreni i priznajmo da je ona istinski brend u svijetu zabave.

Međutim, u cijeloj priči je najfascinantniji način vođenja tog intervjua. Ona je bila neposredna, znatiželjna i suosjećajna. Postavljala je logična pitanja, koja bi postavio bilo tko od nas. Nije prekidala svoje sugovornike, nije ih tjerala u kut provokativnim komentarima, niti nam je davala do znanja da je ona tu glavna… Ona je bila samo posrednik između sugovornika i javnosti. Ali je svojim pristupom jasno dala do znanja što joj se činilo važnim, natjerala je svoje sugovornike da jasno iznesu svoje tvrdnje i razriješe sve moguće dileme.

Bila je to izvrsna škola za sve naše televizijske voditelje. Mogli smo naučiti kako se poštuje sugovornike, kako ih se „natjera“ da izgovore i ono što možda nisu htjeli, a istodobno ih se zaštiti od banalizacije, kako da se nastupi u ime javnosti (koja ima pravo znati) i dobro „prorešeta“ goste, a da se istodobno sačuva njihovo dostojanstvo i omogući im se da pošalju poruku zbog koje su se i upustili u ovu avanturu.

Za razliku od Oprah i njezina stila vođenja intervjua, kod nas u Hrvatskoj su na cijeni voditelji koji svom silom žele stjerati u kut sugovornika, prisiliti ga da se razotkrije ili barem prizna ono što mu se stavlja na teret. Naši svojim nimalo skromnim nastupom odmah daju do znanja da su oni zvijezde, a ne gosti, pa u tom kontekstu ne daju sugovorniku ni da zaokruže rečenicu. Tako imate dojam da ste na nekom policijskom saslušanju, gdje se sugovornici cijelo vrijeme brane i opravdavaju. To vas pomalo umara, jer nakon napornog dana, zavaljeni na kauč imate dovoljno vlastitih briga da biste slušali još nečije maltretiranje, iako su neki urednici još uvjereni da gledatelji uživaju kad vide kako je neki novinar stjerao u kut poznatu osobu. U takvim okolnostima kod sugovornika nema mjesta za iskreno otvaranje, odašiljanje poruka koje će se prepričavati i citirati… Oni vode računa jedino da prežive. Doduše moramo priznati da se posljednjih godina pojavilo nekoliko novih televizijskih emisija, pa i podcasta koji su postali pravo osvježenje, pored trendova teroriziranja sugovornika u drugim informativnim i političkim emisijama. U njima možete goste doživjeti na potpuno drukčiji način pa čak i ponešto naučiti.     

Intervju i razgovor su iznimno zahtjevne novinarske i televizijske forme, i nisu baš za svakoga, koliko god se činilo jednostavnim sjesti pred mikrofon i sugovorniku postaviti nekoliko suvislih pitanja. Ključno je mjerilo što smo novo doznali u tom intervjuu ili razgovoru, koliko nam je ugodno bilo gledati tu emisiju i koliko nam je bila inspirativna. Čovjeka, njegov karakter, stavove i osobine najlakše je i najbolje upoznati kroz razgovor. Direktna komunikacija, međusobna razmjena mišljenja, prilika da jasno izrazite svoja stajališta i ponudite odgovore na postavljena pitanja – karakteristika je dijaloga kao jednog od  najtransparentnijih načina manifestacije misli. Upravo je zato intervju kao jedna od najzastupljenijih, najkompleksnijih i najizravnijih novinarskih formi iznimno zahvalan kada želimo upoznati osobu, doznati o čemu razmišlja, što ju motivira i čemu stremi, kakva su razmišljanja te osobe o određenom problemu…

I najkompleksnije ideje lakše je artikulirati razgovorom, a toga je svjestan bio i Platon, koji je pisao u obliku dijaloga pri čemu je središnja osoba tih razgovora uglavnom bio Sokrat. Dok je Platon svoje misli oživio kroz fiktivan razgovor sa Sokratom, razgovori i intervjui kakve danas poznajemo realan su, nenadomjestiv i transparentan svjedok vremena.

Intervju kao rijetko koja forma obvezuje, jer bez obzira na protok vremena ostaje trajno zapisan i ne tolerira manipulaciju izgovorenog. Jedinstveni je memento koji nedvosmisleno potvrđuje mudrost starih Latina kako se vol veže za rogove, a čovjek za riječ – lat. Verbea ligant homines, taurorum cornua funes. Upravo je ta težina izgovorene riječi obvezujuća za svaku javnu osobu, svakog pojedinca čiji su intervjui nerijetko mijenjali svijet, ljudske sudbine, političke i gospodarske odluke, ali i utjecali na stavove i mišljenja pojedinaca, kao i masa.

Imajući u vidu sve što su izgovorili Meghan i Harry u intervjuu s Oprah i način kako je to izgovoreno, čini se da će imati više problema nego koristi, da su stvorili više dilema nego su ih razriješili… Zato je najveću korist od svega uistinu imala Oprah. I pritom ne mislim samo na zarađene milijune.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp