Jose Mourinho – govor tijela


Povodim velike i neočekivane nedavne pobjede Dinama nad Tottenham-om prokomentirao bi i istodobno pokazao kako izgleda kada je osoba autentična, kada govori istinu i kada joj se verbalno i neverbalno poklapaju. Radi lakšeg praćenja teksta video možete pogledati na ovom linku.

Kako tekst ne bi bio predugačak, analizirao sam samo Jose Mourinhov govor tijela prilikom odgovora na prvo pitanje.

Pa, krenimo. 

Odmah nakon postavljenog pitanja u 00:04 h Jose se zaljuljao lijevo desno što je indikator viška nakupljene energije. Ovo možemo vidjeti kod divljih velikih mačaka koje su zatočene u kavezu. U tim trenutcima hodaju lijevo desno kako bi oslobodile višak nakupljene energije. Ne zaboravimo da neverbalna komunikacija dolazi iz nesvjesnog dijela mozga koji dijelimo sa svim drugim sisavcima. U istom tom trenutku Jose je stisnuo usne. 

Stišćemo usne kada ne želimo odgovoriti na postavljeno pitanje. Onaj limbički, nesvjesni dio mozga ne želi odgovoriti, ali novi dio mozga neocortex preuzima kontrolu i počinje izgovarati riječi. Ovdje je vrijedno spomenuti da obratite pažnju kako neverbalno dolazi djelić sekunde prije verbalnoga.

U 00:06 h možemo čuti i vidjeti duboki udah i izdah. Ovo može imati više značenja u ovisnosti o kontekstu. U ovome kontekstu ima značenje pripreme bijeg ili borbu. Ovo je još jedna nesvjesna reakcija koja nas već milijunima godina održava na životu.

Ovakvim dubokim udahom mozak opskrbljuje velike mišiće tijela kisikom kako bi imali snage ako se trebamo boriti ili bježati od nečega, Današnje društvene norme ne dozvoljavaju nam bijeg iz ovakvih situacija pa moramo ostati i boriti se…u ovom slučaju s emocijama.

Nadalje vidimo jednu mikro ekspresiju koja se dogodila u 00:09 h i nakon nje Jose nam je odmah dao do znanja o čemu se radi….“zadnjih 10 minuta produžetka“.

U ovom slučaju pojava prijezira, samo mu se lijeva strana usana razvukla kao u smiješak, je kongruentna s njegovim riječima zato jer se u tih 10 minuta dogodilo nešto prema čemu ima prijezir, nije mu drago to što se dogodilo. Želim napomenuti da je ovo vrlo negativna emocija. Ljudi je često upotrebljavaju a nisu svjesni da se ona sasvim jasno odražava na njihovim licima.

Kada pitate prijatelja ili prijateljicu: „kako ti se sviđaju moje nove hlače?“ i ta vam osoba odgovori „Ma super su ti.“ I prezir joj preleti preko lica, slobodno se zapitajte da li vam je ta osoba uistinu toliko dobar prijatelj/prijateljica kako se prikazuje.

Povećani i ubrzani broj treptaja možemo vidjeti u 00:15 h. Ovo je indikator stresa. Normalni broj treptaja je oko 17 treptaja u minuti. 

U ovom kratkom trenutku on je trepnu dva put u sekundi što bi bilo oko 120 treptaja u minuti.

Ako ste zaustavili snimku u 00:15 h probajte je sada vratiti na početak i obratite pažnju koliku mu je brada više podignuta u odnosu na 00:15 h. 

Bradu spuštamo kada se osjećamo ugroženo, kao da će nas netko fizički napasti.

 Ovim načinom štitimo vrat. 

U 00:27 h možemo vidjeti jednu od najranijih gesti koje naučimo. To je guranje jezika izvan usta. Kada smo bili mali, dok bi nas roditelji hranili smislili smo način na koji im možemo signalizirati da više ne želimo jesti, bilo je to kimanje glavom lijevo desno i od tuda u velikoj većini zemalja dolazi neverbalna gesta za „NE“. Međutim ako su roditelji smatrali da mi ipak moramo pojesti još koju žličicu ukusne hrane, oni bi nam na silu pokušali ugurati hranu u usta. Naša reakcija na to bi bila izbacivanje hrane jezikom iz usta.

Nakon što je izbacio jezik Jose je rekao „….nakon prvog produžetka bio je jedan tim koji je odlučio ostaviti sve na terenu“ Sama ta pomisao mu je odbojna i prvo ju je izbacio iz sebe neverbalno, jezikom.

Još jednu mikro ekspresiju prijezira možemo vidjeti u 00:49 h nakon što je opisao igru naših igrača. Može nam se učiniti da je taj prezir bio upućen prema našim igračima. Međutim odmah nakon mikro ekspresije prezira Jose je počeo pričati o svojoj momčadi. Prema tome prijezir je bio usmjeren prema njegovim igračima.

U 00:51 h govori kako treba pohvaliti naše igrače ali kima glavom „NE“. Ovo se lagano može protumačiti kao laganje, govori jedno a pokazuje drugo. Međutim u ovom kontekstu to nam samo govori u kolikoj je nevjerici da su naši igrači bili bolji od njegovih te da mu ništa drugo ne preostaje osim pohvale.

Dok govori „…moj tim ja sam tamo (s njima)…“ pokazuje mikro ekspresiju prijezira. Upućena je i prema sebi i prema timu.

U 00:59 h zapada u duboke negativne emocije. Glavom pokazuje „NE“ u nevjerici. 

Usne je uvukao u usta. Ovo je samoutješna gesta i radimo je u trenutcima stresa kako bi se umirili.

Ova gesta je surogat za cuclanje prsta. Kada smo bili mali i u trenutcima kada bi bili pod stresom obično je najbrža i najučinkovitija utjeha bila cuclanje prsta- Nažalost kada odrastemo društvene norme nam zabranjuju cuclanje prsta pa jedna od zamjena za prst su postale usne. 

Također čujemo cmoktanje. Ono nam pokazuje da osoba ima problema s davanjem odgovora, nešto je muči i želi to prikriti. 

Odmah nakon toga u 01:01 h kima lijevo desno glavom a odmah nakon toga i slijedi negativna izjava „…to je izgledalo kao da ne igraju važnu utakmicu…“

Dok govori „…za nekoga od njih…“ podiže samo svoje lijevo rame. Ovakvo podizanje samo jednog ramena znak je nesigurnosti u ono što je izjavljeno i usko je povezano s laganje.

U ovome kontekstu ima drugo značenje, povezano je s distanciranjem od svojih igrača jer u istom trenutku vidimo kako glavom pokazuje u lijevo, na svoje igrače.

Kada nas netko pita „Gdje je ovdje kolodvor?“ iako nam nije stalo do te osobe samo ćemo glavu okrenuti u smjeru kolodvora, pomalo arogantno, podcjenjivački.

Možemo primijetiti kao je za svoje igrače govorio „moj tim“ ali sada, kada gube, obraća im se s „them/njih, oni“. Psihološki se distancira od svojih igrača.

U 01:37 h Jose spušta glavu i pogled dolje i desno (njegovo desno). Ovo je znak da je osoba u emocijama, a to je odmah i potvrdio rekavši „…da kažem da se osjećam tužno…“.

Ovu tugu na kraju potvrđuje gutanjem sline u 01:48 h.

Još jednom pokazuje jezik, odbacuje „…stav…“ koji njegovi igrači nisu imali.

Slijedi jedan zanimljiva grupacija neverbalnih znakova koja je u suprotnosti s onim što Jose izgovara. Prije nego što je izgovorio u 02:14 h „… i to je to/ i to je sve…“ Jose je stisnuo i uvukao usne te je glavom pokazivao „NE“. Imao je još puno toga za reći ali je odlučio da je dota toga rekao i da treba stati.

U 02:20 h vidimo još jednu mikro ekspresiju prezira koja je upućena prema činjenici koja slijedi. Jose kaže „…nogomet nije samo igrači koji misle da imaju bolje kvalitete od drugih…“

 U 02:30 h „…osnova nogometa je stav…“ dok izgovara ove riječi Jose kima glavom lijevo desno i pokazuje mikro ekspresiju prijezira, jednostavno ne može vjerovati kako njegovi igrači nisu imali bolji stav u toj utakmici.

Odmah nakon toga, u 02:32 h, slijedi mikro ekspresija tuge koja se nadovezuje na prethodno izrečeno, tužan je zbog lošeg stava svojih igrača.

Ova mikro ekspresija je vrlo slaba po intenzitetu. Moja pretpostavka da je to tako jer su prijezir i ljutnja trenutno dominantne emocije.

U 02:55 h vidimo vrlo jaku mikro ekspresiju prezira s elementima ljutnje koji se očituju u očima- iako ne mogu čitati misli, siguran sam da se je u ovom trenutku mentalno vratio u svlačionicu i ponovno u glavi izgovara riječi koje je tada izgovorio svojim igračima.

I na kraju ovog odgovora u 03:12 h još jedna mikro ekspresija prezira dok objašnjava kada su tek njegovi igrači shvatili da bi mogli izgubiti utakmicu.

Također mu se broj treptaja popeo na 120 u minuti.

Lijepo je vidjeti autentičnu osobu pa makar to bilo i u negativnim situacijama.

Lijepo je vidjeti kada osoba iskreno govori i pokazuje svoje emocije.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp