„Let“ Korane Gjalski Filipović na platnima Igora Mojzeša

„Let“ Korane Gjalski Filipović na platnima Igora Mojzeša

Dogodilo se već drugi puta da Korana Gjalski Filipović učestvuje u ‘spašavanju otpada’, u oplemenjivanju nečeg što su ljudi odbacili s lakoćom i objesnošću.

Sudjelujući na izložbi Romea Ibriševića koji je fotografije u prirodu bačenih olupina automobila isprintao na platna i dao umjetnicima da svojim slikarskim intervencijama te olupine pretvore u iluziju ljepote, da s jedne strane osude bezdušnike i zagađivače a s druge potvrde moć umjetnosti kojom dograđuje stvarnost duhovnom ljepotom.

Koranine ptice posjedale su tada na snijegom zametene olupine.

Ovaj puta Korana Gjalski Filipović naišla je na priliku da bačena, započeta i nikad završena platna nepoznatog autora spasi, da ih doslovce preuzme iz smeća i na taj umjetnički otpad reagira svojim radom, da na ta platna dolete ptice, posjedaju po njima, prolete kroz njih i preko njih, da svojim snažnim i sigurnim potezima kista pticama stvori potpuno novi i neočekivani ugođaj. Zagledana u ptičja krila, u ta čudesna perja, meka i tvrda, oštra i smislena, u te navigacijske nebeske snage, u tu sposobnost leta na kojoj im ljudi još uvijek tiho zavide, bez obzira na brojnu tehnologiju kojom nastoje nadomjestiti tu sposobnost leta, koju im priroda nije podarila. Zagledana u boje perja i noge, u ptičja lica i karaktere, u te različite kljunove velike i male, u oči, koje su očito besprijekorno bistre i oštrog vida da mogu aterirati gdje i kada hoće, po želji i potrebi slikarica nas uznosi u različita stanja razmišljanja.

Kroz izložbe koje je ostvarila Korana  Gjalski Filipović izgradila se u velikog animalistu zaljubljenog u ptice i kukce, u sve te male i velike letače, od onih zadivljujuće moćnih do sitnih pokućaraca, od slikovitih bubamara i vilin konjica do muha i buha, koji u povećanjima izgledaju poput aliena.

Pitanje je nije li umjetničina ljubav prema pticama došla baš od njezinog krsnog kuma i velikog ilustratora i animaliste Ivice Antolčića uz čije je slike koka i purana, čaplja i pijetlova rasla i odrasla, ne preuzevši njegov rukopis, tek ljubav prema motivu. Ako tražimo učitelja koji je poticao kod Korane, razigranu crte, siguran potez i dinamiku koja prolazi kroz realnost ali se jednako tako od nje uzmiče, to je Koranina profesorica Zlatka Mencl Bajs, koja je bila nenadmašiva majstorica za poticanje individualnih predispozicija kod svojih učenica. A predispozicije je Korana imala po svome ocu akademskom slikaru Dragutinu Kovačeviću, od kojeg se dijametralno razlikuje po slikarskom temperamentu.

Ova izložba pod nazivom „Let“ koja se održava u Galeriji AZ do 22. svibnja 2021. godine izraz je iskrenog divljenja prema prirodi i njenim čudesnim stvorenjima, prema pticama, ovdje naglašeno letačima.

Ma koliko da je priroda svojim kreacijama vodila umjetnicu da upija pogledom sva ta divna stvorenja, toliko su je ruka i srce odvele u doživljaje, u osjećaje koje za nas prenosi širokim potezima, zamahom boja, skladnim kompozicijama, pružajući nam nova iskustva, nove doživljaje, uz zahvalnu činjenicu da je pticama oživjela odbačena i nedovršena platna. 

A možda je baš tako trebalo biti i taj se umjetnički otpad našao kao dar, darovitoj umjetnici Korani Gjalski Filipović. Jer kažu, ništa nije slučajno.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp