Promjena


Jeste li ikada došli do točke u svom životu kada ste poželjeli sve drugačije: drugi grad u kojem živite, drugi posao kojim se bavite, drugi jezik kojim govorite, drugu klimu, druge ljude koji vas okružuju?

Većina nas zamišlja takvu promjenu nekoliko minuta i onda se vratimo svojoj svakodnevici, svom poznatom životu i okruženju. Otjeramo želju koja nam se javila jer ona donosi puno nepoznatog. A to znači iskorak iz naše „zone sigurnosti“ ili točnije „zone poznatog“.

Možete li se zamisliti dovoljno hrabrim i sljedeći mjesec odseliti u drugo podneblje i tamo nastaviti živjeti? Negdje gdje gotovo nikoga ne poznajete. I počinjete sve „iz početka“: Stvarate nova poznanstva i prijateljstva, otkrivate vaša nova omiljena mjesta, nove rijeke i klupe kraj njih, nove obzore koji polako postaju vaši. Otkrivate nove mirise, okuse, nova iskušenja. Uklapate stare mane u novi život, stare vrline u nove nade.

Kod mene se nedavno javila takva želja. Nije to nešto čime negiram sve što jesam i što imam. To je nešto što želim dodati svome životu. Sigurno bi to „drugačije“ donijelo poseban začin mom životu. Bi li taj začin bio takav da mu popravi ili pokvari okus, to ne znam. A nije li baš u tome čar života? Baš u tom začinu koji svaki dan mijenja okus i tako ga čini posebnim.

Sve smo češće uljuljkani u lažnu sigurnost svoje stvarnosti. Onda se dogodi pandemija Covida19. Dogode se potresi. Zaredaju se razni događaji koji nam zorno prikažu koliko je naša sigurnost ranjiva i kako se sve što smo do jučer smatrali potpuno sigurnim, danas mijenja. Gledajući tako zaključujem kako onda mogu i sama mijenjati svoju stvarnost i priželjkujem sve drugačije.

Jedna mi je osoba nedavno rekla: „Ne postoje upute po kojima treba živjeti život.“ Možda mi sami uvodimo pravila koja primjenjujemo na svoj život. A ta pravila su promjenjiva, mogu se brisati i nestajati. Jer mi smo sami stvorila ta pravila, pa ih sami možemo i mijenjati.

Sami trebamo kreirati svoj život svaki dan, pa i svaki trenutak. I nema veze što sam starija od 50 godina. I nema veze što više ne učim brzo kao nekada. I nema veze što sam propustila naučiti neke bitne stvari, a baš bi mi sada dobro došle. Jedino je bitna želja i nestrpljenje koje osjećam iščekujući promjene.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp