Što je lider bez volontiranja?


Jedan od misterija ljudskog uma je zašto se neki ljudi odlučuju volontirati, a drugi su samo pasivni promatrači ili sudjeluju kao aktivni donatori, bilo da su pojedinci ili tvrtke. Kada govorimo o volontiranju, moramo razdvojiti čelnike privatnih tvrtki, one koji rade u korporacijama, one čija je profesija briga o volonterima, okupljanje volontera i promicanje određenih potreba.

Ako korporativni čelnici imaju osjećaj volontiranja, tada će zasigurno uvesti procedure politike volontiranja i definirati strategiju kojom će tvrtka ili njezini zaposlenici biti uključeni u program volontiranja ili će im biti omogućeno da odluče o volontiranju. Bilo bi stvarno zanimljivo napraviti globalno istraživanje na kojem su tvrtke definirale politike volontiranja.

Pripremajući se za ovaj članak, i sam sam proveo malo istraživanje i moram reći da su rezultati dostupni na web stranicama tvrtki poražavajući. S druge strane, imamo milijune pojedinaca širom svijeta koji svakodnevno volontiraju, pridružuju se raznim događanjima i dio su njih. Nedavno sam razgovarao s mladićem koji je više od osam godina volontirao kroz razna sportska natjecanja i tako proputovao svijet.

Postoje i agencije za odnose s javnošću koje, ovisno o onome koji vodi agenciju, odlučuju pružiti potporu, uglavnom pro bono, kako bi motivirale svoj tim za određeni projekt društveno odgovornog poslovanja ili projekt koji ukazuje na određenu ranjivu skupinu ljudi, životinje, prirodu ili nešto sasvim drugo.

Još dok sam bio mladi školarac, znao sam ponekad volontirati. Uglavnom je to uključivalo recikliranje papira, čišćenje plaža i druge aktivnosti usmjerene na poticanje djece da se uključe u projekte društvene odgovornosti. Međutim, kao odrasla osoba moram priznati da nikada zapravo nisam razmišljao o volontiranju. Otkad sam osnovao svoju agenciju za odnose s javnošću, Apriori World, pomalo sam sebičan i usredotočio sam se na projekte koji su donosili dobit. Sve se promijenilo kad sam upoznao predstavnike Udruge slijepih Zagreb. Motivirali su me da vodim primjerom.

U mom slučaju volontiranje je poziv. Ponosan sam na svoje sudjelovanje u projektu Sapuni s točkicama koji sam započeo zajedno sa svojim timom u Apriori Worldu na poziv Udruge slijepih Zagreb. Prošle godine naš rad na projektu donio nam je svjetsku nagradu Golden World Contribution Award od strane IPRA-e (International Public Relations Association) i Ujedinjenih naroda za poseban doprinos jednom od UN-ovih ciljeva održivog razvoja (u ovom slučaju cilja broj 10, smanjenje nejednakosti).

Rijetko kad se prijavim za nagradu – uglavnom nemamo dovoljno vremena. Međutim, kako je pandemija smanjila opseg poslovanja, odlučili smo se prijaviti za ovu nagradu. Za mene je ovo veliki životni uspjeh, motivacija. Onog trenutka kad sam saznao da smo pobijedili, moram priznati da su me preplavile suze radosnice. Ta se sreća i ponos nastavljaju, baš kao što se nastavlja moje volontiranje prema Udruzi slijepih u Zagrebu. Na projektu radimo dvije godine i trenutno se priprema njegov završetak.

Čak i prije ovog projekta bilo je i drugih volonterskih projekata, a u njih sam također uključio dio svog tima. Plaćeni su za uloženo vrijeme, osim Anđele, moje suradnice, koja je nedavno došla u ured i koja je sama donirala pet sati svog vremena.

Nedavno sam prvi put izračunao da je agencija Apriori World (nekoć Apriori kominikacije) prikupila 1,12 milijuna eura u posljednjih 20 godina kroz razne projekte za koje sam prihvatio poziv da se uključim. Za prikupljanje tih sredstava potrebni su kontinuitet, dosljednost i ustrajnost. Za projekte za koje smo prikupljali novac, ali ih i priopćavali medijima, treba ljudi i treba vremena.

Izdvojio sam sredstva da unajmim nekoga da radi sa mnom. Znate kako je kad vas netko kontaktira. Ako nisu stručnjaci za komunikacije, prvo morate uložiti vrijeme da biste definirali komunikacijske strategije, ciljeve, analizirali situaciju na tržištu i bili dosljedni u onome što radite.

Hrvatsku je nedavno pogodio potres, a ponajviše grad Zagreb, glavni grad Hrvatske, u ožujku, a potom područje Sisačko-moslavačke županije u prosincu. Na poziv Udruge slijepih Sisačko-moslavačke županije uspjeli smo u sedam tjedana prikupiti 26.000 €, prema popisu potreba Udruge i ne računajući uloženo vrijeme.

Važno je znati zašto volontirate. Volontiranje me podsjeća na istinske vrijednosti života, jednostavnost, ljepotu koja me okružuje i blagoslov znanja koji imam, ali i prolaznost. Koliko god žurili, koliko god želimo više u svom životu, zapitajte se što stvarno ostaje iza nas. Koje su vrijednosti kojima posvećujemo najviše pažnje? Jesmo li se zapleli u paukovu mrežu u kojoj ne vidimo ništa osim stalnog gomilanja materijalnih dobara? Jesmo li svjesni da svaki čovjek ima svoje vrijednosti i da nisu svi te sreće kao mi u komunikacijskoj industriji da smo okruženi mogućnostima kreativnosti?

Svjestan sam da je pandemija sve promijenila, da su mnogi kolege ostali bez posla, da mnoge agencije jedva preživljavaju, da se svi borimo prihvatiti nova, nametnuta pravila igre očekujući slobodu u ‘novom normalnom’ . Milijuni beskućnika žive pored naših domova. Što radimo po tom pitanju, ne samo kao volonteri, kao ljudi, već možda i kao profesija?

Mnogo je lidera čija je vizija isključivo stvaranje profita. Pravi lider treba motivirati, dobro komunicirati, suosjećati, definirati sve ključne točke razvoja i boriti se za prosperitet, što znači imati osjećaj volontiranja, odabrati svoj put volontiranja i biti nadahnuće. Isto tako, pravi lider mora imati osjećaj za sve što se događa pored njega i u njegovoj društvenoj zajednici ili u tvrtki u kojoj radi.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp