San ili java


Već dugi niz godina zapisujem snove. Ta ideja došla mi je sasvim spontano, iz znatiželje da tim putem naučim nešto o sebi.

Dakle, u snovima se događa jedan zanimljiv fenomen. Područja, ulice, kvartovi, zgrade – uvijek izgledaju kakvima sam ih doživljavao u ranom djetinjstvu. Premda svi ti objekti i zone u svakodnevnoj realnosti prolaze kroz transformaciju i danas izgledaju sasvim drukčije te gotovo svaki dan fizički prolazim kroz ta područja, u snovima ona uvijek izgledaju kao prije 30 ili 40 godina. Ondje gdje je bio makadam, ostao je makadam. Gdje je bila livada, a danas su zgrade, ostala je livada. Cijelo je mnoštvo takvih primjera.

Zanimljiv je i fenomen snova u kojima sam stalno ljut na neke osobe. Ne sjećam se stvarnog razloga za to, ali te ljude uvijek sanjam kroz frustraciju i ljutnju. To su članovi obitelji koji više nisu među živima, a među njima sam boravio kao dijete. Dakle, nekakva reakcija koju sam zaboravio, ostala je napumpana i zabetonirana u podsvijesti.

Kada dugo godina pratite svoje snove, zamijetite uzorak. Neke situacije i prizori stalno se ponavljaju, nikad se ne mijenjaju.

Možete li zamisliti koliko se duboko sve ono što proživljavamo urezuje u našu podsvijest? A tek u doba djetinjstva… Zašto tada najviše? Možda zato što smo najotvoreniji i najviše upijamo?

Jedno je sigurno – u nama živi prošlost. To su cijeli gradovi, civilizacije, sve njihove zabrinutosti, strahovi i problemi. To je kao ona stijena iz SF knjige Grega Beara “Eon”, koja je jednog dana osvanula u Zemljinoj orbiti. Otkrivši da ima vrata, ušli su u nju i zatekli beskonačnost. U našoj podsvijesti živi jednako tako tvrda beskrajna količina podataka koji nam pojašnjavaju što je to svijet, što valja, a što ne, što je istina, a što nije.

To su uporne strukture prastare stvarnosti. One su doslovno integrirane u našu podsvijest i tamo žive dugo godina, ne žele tek tako ustupiti mjesto promjenama i transformaciji.

Čišćenje naših sjećanja ozbiljan je posao. To je doista pravi rad. Sjećanja su realnost koja se integrirala u nevidljivu sferu iza intelekta, iza “znanja” i od tamo upravlja našim životima. Svijet nije ni izbliza takav kako nam izgleda. On je sazdan od nevidljive paučine iz prošlosti, tko zna koliko daleke.

Budite uporni. Posao je to – cigla po cigla, nit po nit, Hvala po Hvala… Svaki vaš Volim te, rez je unutar te lažne strukture s kojim dobivamo bistrije oči za bolje sutra.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp