Partnerski je odnos najkompleksniji i možda najčešće spominjani odnos, a imam dojam kako se upravo njemu daruje najmanje svjesnog fokusa koji je iznimno važan za ispunjavajuće i podržavajuće partnerstvo.

To započinje već kod samog zasnivanja odnosa koji se često temelji na površnim ili pogrešnim motivima ili je pak potaknut našim potisnutim i nezacijeljenim dijelovima koji u drugome traže spasitelja i iscjeljenje, a nastavlja se tako da svoju pažnju vrlo brzo prebacujemo na nešto drugo vezano uz taj odnos, a ne na partnera kao biće i individuu s kojom smo u interakciji koja zahtijeva budnost i svjesnost te istodobno i neprestani razvoj sebe kao individue da bi taj odnos poprimio dublji smisao.

Jedna od teorija svjesnog i ispunjavajućeg partnerstva kaže da je za uspješno i sveprožimajuće partnerstvo potrebno zadovoljiti četiri kategorije: intelektualnu, fizičku, emocionalnu i duhovnu.

Kad se govori o intelektualnoj komponenti, nepotrebno je mnogo objašnjavati na što se tu misli jer je ta komponenta većini bliska i objašnjiva umom. Tu ne spada samo sličan nivo razmišljanja i zaključivanja, već i sličan smisao za humor, mogućnost da s partnerom vodimo zanimljivu konverzaciju, dolazimo do sličnih ideja u životu i načina njihove realizacije i drugo. Ukoliko se partneri znatno razlikuju u ovoj komponenti, nedostajat će im jedan iznimni začin životu i strast za zajedničkim provođenjem vremena jer intelektualna komponenta jako utječe na životne interese, način života, navike i drugo.

Fizička komponenta ne znači samo to da nam se partner sviđa u svom fizičkom, zemaljskom obliku, već povlači za sobom i niz drugih stvari. Ako nam je partner privlačan fizički, odnosno, ako njegov lik i djelo odgovara viziji koju smo gradili kroz život, između nas će se mnogo lakše razviti komponenta magične niti koja nije nimalo zanemariva u partnerskom odnosu i razlikuje taj odnos od svih drugih odnosa. Iako sam mnogo puta svjedočila partnerskim odnosima u kojima nema ili nikada nije ni bilo te niti, već su temeljeni na nekim drugim parametrima, osobno mi je odnos bez toga nezamisliv. Ta je magična nit za mene sveta alkemija i da bi se u mom slučaju pojavila, potrebno je mnogo više od fizičke komponente, prije svega duhovna kategorija, ali i bez fizičke kao takve je gotovo nemoguće to postići. Fizička komponenta se ponekad smatra precijenjenom, no iskustvo mi je pokazalo da ona nije nimalo nebitna u kategoriji sveprožimajućeg odnosa. Stoga je vrlo važno da nam se partner sviđa, ali i da je usklađen s nama, a što se često zanemaruje jer se zadrži na površnoj privlačnosti.

Naše je tijelo prepuno dubokih zapisa koje između ostalog prepoznaje na tijelu i u tijelu drugog bića. Naša duša također prepoznaje kroz fizičke komponente davne dogovore s drugom dušom. Nije slučajno da netko snažno reagira na određene crte lica, određeni oblik i boju očiju ili recimo poput mene, osim očiju, na ruke, usne i kožu kroz što prepoznajem ono nešto moje što mi utječe na konekciju s drugim bićem.

Emocionalna kategorija označava emocionalnu vezu s drugim bićem, ali i mnogo više od toga. Da bi se uspostavila duboka emocionalna veza, potrebno je da partneri imaju slični emotivni sklop i približno sličnu kategoriju senzibilnosti. Ako je jedan partner iznimno tankoćutan i prepoznaje duboke i fine slojeve postojanja, a drugi to nije, vrlo teško će se uistinu povezati na emocionalnom polju. U tom će slučaju njihova emotivna veza biti izazvana nekim vanjskim faktorima, primjerice djecom ili rutinom, a što nije istinska emocionalna veza kakva je potrebna za svjesno partnerstvo. Ovdje je važno i da su partneri približno slično strastveni, na slični način izražavaju emocije, imaju otvorenu srčanu regiju i općenito nemaju problem s emocijama. Ako je jedan partner otvoren, a drugi zatvoren, na ovom će polju biti mnogo izazova. Oba zatvorena partnera neće nikada uspostaviti pravu emocionalnu vezu.

Duhovna kategorija je čudesna, čarobna kategorija za koju u komunikaciji s brojnim ljudima u pogledu ove teme i dalje primjećujem da je velika nepoznanica. Ovdje se ne radi tek o tome da oba partnera imaju svijest o duhovnosti kao takvoj, da se zanimaju za dublje dijelove postojanja, tajne bivanja i slično, već da je njihova veza temeljena na prepoznavanju njihovih duša koje je često potpuno izvan dosega uma, tijela ili bilo čega iz ovozemaljskog iskustva.

Takve veze sa sobom nose neizmjerno razumijevanje stvarne prirode partnera, izvan njegovih uloga i svega što on jest u ovom utjelovljenju, prožete su telepatijom, sinkronicitetima, dubinom, kontaktom s partnerovim unutarnjim bićem, dubokom privlačnošću koja seže daleko iznad tjelesne privlačnosti, međusobnim rastom i širenjem i drugo.

Da bi se dosegla ova kategorija, potrebno je da su oba partnera svjesna sebe kao vječnih bića koja su mnogo više od svog uma i tijela te da su dosegli nivo u kojem prepoznaju svoje otpore i ego te nemaju problem zaći u polje bezegosti i potpune ogoljenosti pred onim drugim.

Za svijest o sveprožimajućem partnerstvu potrebno je što više govoriti o ovim temama i buditi se po pitanju samog sebe da bismo se povezivali u kvalitetne i ispunjavajuće odnose. Dok god to ne budemo činili, bit ćemo zarobljeni u starim obrascima i naši će odnosi počivati na ego ljubavi i nesvjesnim koracima koji nas neće moći dovesti do ispunjenja kakvo zaslužujemo.