Komunikacija u poslovnom okruženju predstavlja u današnje vrijeme svojevrstan izazov svakom pojedincu. Kada su u pitanju osobe s invaliditetom, slobodno možemo reći da je izazov još veći jer smo često ukalupljeni u različite predrasude. Iako sam i sama osoba s invaliditetom, često sam u prošlosti imala „upitnike u glavi“ kada sam morala komunicirati s osobom s invaliditetom.
Odlučila sam napisati ovaj tekst jer smatram da je tema svevremenska i potrebna svima nama kako bi smanjili postojeći broj „upitnika u glavi“. Komunikacija je temelj svih odnosa i ako nam ona bude nekvalitetna i ne prenesemo željenu poruku na najbolji mogući način, dovest ćemo se u neugodne situacije što se kasnije može izraziti i na negativnim rezultatima poslovanja.
Na prvu mi je došlo napisati – komunicirajte s osobama s invaliditetom normalno. Komunicirajte onako kako to činite sa zdravim ljudima. Ovo nije potpuno točno, no nije ni netočno. Naime, veliki broj osoba s invaliditetom koje su danas zaposlene, nemaju bolesti ili stanja koja im uzrokuju probleme u komunikaciji. Međutim, ne možemo zanemariti osobe koje su gluhe, nagluhe, smanjenih intelektualnih sposobnosti… I tu se učestalo u punom sjaju pojavljuju sve naše predrasude koje imamo vezano uz komunikaciju s osobama s invaliditetom. Suvremeno doba je donijelo virtualnu komunikaciju, virtualne poslove i mi ponekad i ne znamo s kakvom teškoćom se bori netko s kime radimo, surađujemo.
Sjećam se kako sam jednom čula od poduzetnika kako „nikad ne bi zaposlili gluhu osobu jer se s njom ne može pričati.“ Sjetite se, sigurno ste i sami čuli slične izjave. Takva izjava bi bila „u redu“ da se nalazimo u 17. ili 18. stoljeću. Tu dolazimo do još jednog izazova…znamo li mi uopće što je komunikacija i u kojim oblicima se pojavljuje? Često pod komunikacija podrazumijevamo verbalno izražavanje. Onaj kome verbalna komunikacija nije jača strana, onaj tko verbalno ne može komunicirati…tog se proglasi nekomunikativnim i izolira ga se. U poslovnom okruženju kao pojedinci, ali i kao zajednica, moramo nastojati ovakve misli izbaciti iz svoje svakodnevice. Naime, smatram da se sve može do određene mjere prilagoditi, pa tako i način vođenja komunikacije. Ako osoba ne čuje, onda se ostali zaposlenici mogu educirati kako koristiti znakovni jezik. Ne znači da će svi naučiti sve riječi, no dovoljno je suradniku poželjeti dobar dan i time započeti graditi međusobnu komunikaciju. Ne smijemo zaboraviti ni kako komunikacija, ali i izoliranost, utječu na psihičko stanje pojedinca. Osoba koja je izolirana od ostatka „ekipe“ s posla…zamislite što sve ovakvo dugoročnije stanje može imati za posljedicu.
Kod verbalne komunikacije, moramo posebno paziti na jasnoću poruke koju želimo prenijeti sugovorniku. Dakle, govorite što jasnije, koristite kratke rečenice s točnim opisom onoga što od osobe želite. Osoba s intelektualnim teškoćama iz određenog zdravstvenog razloga neće shvatiti ništa od timskog sastanka koji traje 2 sata…ako joj pak sve objasnite u par kratkih rečenica na način da kažete glavnu misao i cilj koji ste joj zadali, dodatno joj ga zapisali da ima podsjetnik, vrlo vjerojatno će odraditi zadatak bez velikih problema.
Kod neverbalne komunikacije, one koju vrlo često prvu uočavamo pa čak i prije nego netko progovori, važno je ponašati se normalno. Naime, neverbalna komunikacije je ona koju osoba „osjeti“ i nitko ne želi biti blizu osobe koja kod pojedinca izaziva nelagodu, stres, neprijateljsko – zlobno okruženje. To znači – prestanite okretati glavu od osobe s invaliditetom. Prestanite neprestano gledati u osobu s invaliditetom. Zanima li vas što je osobi, s kakvim problemom se nosi? Možete zamoliti da vam pojasni ukoliko to ona želi. Netko će vam rado odgovoriti, netko neće. Pa to sve rade i zdrave osobe.
Meni je najgore kada nosim ortozu i primijetim pogled na sebi, vidim kako me osoba gleda i onda kada „uhvatim takav pogled“ – okrene glavu na drugu stranu. Neki dan mi je na autobusnom kolodvoru došlo da stanem pred čovjeka i pitam ga jesam li možda nestala one sekunde kada je okrenuo glavu…jesam ozdravila time… Spomenula sam na početku predrasude. Upravo predrasude o osobama s invaliditetom i jesu uzrok loše komunikacije s osobama s invaliditetom.
Znate kako spriječiti taj uzrok? Prilagodbom poslovnog okruženja. Razgovorima. Istraživanjem u slobodno vrijeme da naučimo što bolje komunicirati međusobno. Edukacijama. Ima cijeli niz načina kako unaprijediti poslovnu komunikaciju i sam odnos prema osobama s invaliditetom.
Za kraj, samo ću ponoviti da bez obzira na invaliditet, govorimo o osobama, o živim bićima koja prirodno teže komunikaciji i povezanosti. Ne ignorirajte nekoga zato što ne čuje ili ima kraću nogu…izgradite povjerenje jedni među drugima, s time ćete uzajamno graditi i komunikaciju. Koristite prednosti koje nam je donijela digitalna tehnologija… prilagodite poslovno okruženje svakom članu tima. Ne zaboravite da naprijed možete samo zajedno. I maknite predrasude…to je prvi korak prema kvalitetnoj komunikaciji.
