Nogomet kao terapija optimizma, domoljublja i zajedništva


Već dugo nismo imali priliku vidjeti toliko hrvatskih barjaka na našim trgovima i ulicama, izljeva ljubavi prema Hrvatskoj te ponosa i zajedništva, kao što gledamo otkako je počelo Europsko nogometno prvenstvo. Nema tog političkog događaja ili nacionalnog praznika koji može ljude tako motivirati da slave svoju zemlju. Ne sjećam se kad smo u medijima čuli toliko hvalospjeva na račun Hrvata (posebno u televizijskim reklamama), a da to nitko ne doživljava kao nacionalizam. Također već dugo nismo imali toliko samopouzdanja i nade da barem u nečemu možemo biti među najboljima. Uistinu nogometna prvenstva nam služe kao svojevrsna terapija optimizma, domoljublja i zajedništva.

Osim toga, tko – izuzmemo li nogomet – može okupiti toliko ljudi oko malih ekrana? Tko može izazvati toliko emocija i ponosa, radosti i zabave? Tko može potrošiti, ali i priskrbiti  milijarde, poput nogometa? Nogomet je već odavno više od sporta. On je i kultura, i gospodarstvo, i politika. Izuzmemo li eventualne sudačke pristranosti, nogomet je autentičan izraz nečije nadmoći, budući da počiva na prirodnoj, antropološkoj moći. Još je John Orwell govorio kako je sport na državnoj razini samo oponašanje ratovanja, odnosno nadomjestak ratnog rivalstva u mirnodopskom razdoblju. John Street tvrdi da sport kreira moderni nacionalni identitet. Naime, sve nacije u ujedinjenoj Europi traže putove za nove artikulacije moderne nacionalne ideje i identiteta, pa im pritom nogomet pruža sjajan alibi. Uostalom znamo iz hrvatskog iskustva da pojedine države, zahvaljujući nogometu mogu doživjeti zvjezdani status i od nepoznatih zemalja postati poznate i popularne. A znanstvenici koji se bave fenomenom brendiranja država tvrde kako bolji plasman na nogometnim prvenstvima donosi benefit ne samo igračima već i državi, jer se održava ne samo na popularnost zemlje, već i njezin turizam, gospodarstvo i izvoz proizvoda. 

Svjesni smo da u klupskom nogometu ima sve manje sportskog duha i zdravog nadmetanja, a sve više komercijalizacije, utrke za zaradom, spektakla pa i mutnih poslova. Imamo li u vidu vrtoglave iznose koje medijske kuće izdvajaju za prava prijenosa ili svote koje pojedini nogometaši dobivaju za svoje transfere, nema dvojbe kako su sportske momčadi postale još jedno sredstvo zarade moćnih pojedinaca i konglomerata. A velike sportske manifestacije jedan od važnih instrumenata zarade. Ono što je nekada bilo samo sportsko nadmetanje, danas je posao vrijedan milijarde dolara, koji ne žele propustiti ni najrazvijenije zemlje, ni zemlje u razvoju. Stvarno sve to stoji.

Ali sve to zanemarimo kad ugledamo momčad na travnjaku u nacionalnim bojama i čujemo himnu na početku utakmice, a navijači ponosno istaknu nacionalne boje. Tada nas više nije briga tko će od igre profitirati, već hoće li naša momčad dostojanstveno obraniti čast nacije. Znamo da je reprezentacija u tom trenutku i simbol naše države. Štoviše, manje poznatim državama sport može poslužiti kao izvrsna  komunikacijska i promotivna platforma. Dovoljno je pobijediti razvikanije ili barem pokazati originalnost u nastupu, odnosno organizirati atraktivne navijačke skupine i imate zajamčenu globalnu pozornost. Isto tako, učinite li neku glupost ili se kukavički ponesete na terenu, cijeli će svijet svjedočiti tome. To je manifestacija koju ne prate samo ljubitelji nogometa, već puno širi krug znatiželjnika. I pritom im je važno što se događa na stadionima, ali i na ulicama te kakve su zemlje iz kojih dolaze pojedine nogometne zvijezde.

Hrvatska je kroz sport u nekoliko navrata doživjela planetarnu popularnost, a mnogi su ime naše zemlje upoznali isključivo preko hrvatskih sportaša, koji su postali naši najbolji poklisari. Uostalom sjetimo se 1998. i 2018. godine.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp