Religijska manipulacija


Svaki ljudski život trebao bi biti jedno subjektivno iskustvo, obojeno vlastitim mislima, idejama i spoznajama, bez ovisnosti o nametnutim stavovima društva. No, jedno je individualna subjektivnost, a nešto je sasvim drugo kolektivna subjektivnost koja se predstavlja kao jedina istina koja postoji i nameće ostatku društva. Kada je nečiji život obojen idejama, u nas primjerice dominantne kršćanske ideologije, kršćaninu – vjerniku takav koncept može izgledati jako uvjerljivo i istinito (kao jedina istina, realnost), dok će nekom drugom čovjeku taj vjerski svjetonazor izgledati smiješno. Ateist će opet imati neki svoj svijet i svoje viđenje svijeta i kod njega će biti obrnuto, a kršćanin će smatrati kako je ateist jadan i ograničen, da ništa ne zna, da je slijep i slično. Da ne spominjem ovdje još i islamiste, judaiste, hinduiste, budiste koji će također slično misliti o drugima, dok će, pak, biti ponosni na svoju ideološku baštinu.

Osobno, takvu vrstu manipulacije, nazivam kontejnerima, a pojasnit ću i zbog čega. Ljudi se tako izmanipulirani smještaju u ‘kontejnere’ iz kojih promatraju svijet smatrajući kako su samo oni ‘u pravu’, kako je samo njihova istina objektivna, realna i jedina prava, a kako svi drugi imaju pogrešno mišljenje, odnosno – kako su u krivu, jer kako bi bilo tko drugi osim njih mogao biti u pravu, zar ne?

I tako se svatko drži propisanog programa kojeg je usvojio kroz odgojno – obrazovne procese u obitelji i društvu, umjesto da ide za onim što ga zanima i što je sam usvojio i za čime je tragao. Trebali bismo znati razabrati između svega nametnutog nam, ponuđenog i postojećeg i stvoriti neke svoje stavove o svemu koji neće ovisiti ni o kakvom programu, ni o kakvoj instituciji ili organizaciji.

Budimo iskreni – ova ničim argumentirana subjektivnost, da svaki zadrti pripadnik neke ideologije misli da je u pravu, a svi drugi da su u krivu i da nitko od njih ne želi napustiti svoje sigurne ‘kontejnere’ iz čije perspektive promatraju ovaj svijet, u nama mora probuditi neku sumnju. U tim kontejnerima u kojima žive i djeluju, bodreći jedni druge, zadrti ljudi stječu neviđenu  sigurnost i superiornost ideološki inspiriranog zajedništva, promatrajući druge ljude, izvan njihovih kontejnera, kao ‘izgubljene slučajeve.’.

Ako kao ljudi možemo biti dovoljno objektivni, mogli bismo iz svega ovoga iščitati da tu doista nešto ne štima. Ili su svi u krivu (pripadnici neke ideologije, vjerovanja) ili je samo netko od njih u pravu. Jer, nemoguće je da su svi u pravu. Zaključak bi bio da su izgleda svi oni u krivu te da su sve religije i druge slične ideologije koje čovjeka vežu uz nešto (vjerovanje, program, svjetonazor) lažne, sve od reda i da ne postoji određena “prava” religija, koja bi bila istinita i slično. Svaki svjetonazor koji je isključiv nije i ne može biti dobar po bilo koje društvo.

S tim da i ateizam možemo uvrstiti u jedan od svojevrsnih ‘kontejnera’! Ateisti također vjeruju u nešto, npr. u to da Boga uopće nema. Cilj ‘kontejnera’ je da čovjeka smjesti u određenu skupinu, zajednicu, grupu, narod i slično. Na taj mu se način daju određena vjerovanja i uvjerenja koja bi mu tobože trebala pružati sigurnost, osjećaj nekakve pripadnosti i superiornosti nad drugima, koji nisu u njegovoj skupini istomišljenika.

Na taj način ga se i lišava bilo kakve potrebe razmišljanja. Jer netko drugi onda misli za njega i netko drugi ‘zna’ bolje kako on treba živjeti i kako se treba ponašati. Sve ovo itekako ima smisao, ako shvatimo da netko drugi kreira našu stvarnost i daje nam određene ideje i uvjerenja po kojima bismo se mi onda trebali ravnati. Kad se samo malo bolje prouče određeni materijali iz povijesti, upoznaju razni fenomeni, religije i filozofije, dolazimo do logičnog zaključka, da ustvari nismo sami i da se netko poigrava s nama ljudima u svrhu određenih ciljeva, koji većini nas nisu do kraja poznati. Možemo ih nazvati nekom vrstom ‘negativnih entiteta’ koji imaju za cilj stvaranje kaosa, sukoba, podjela, nerazumijevanja, napetosti među ljudima, a sve to služi im, nazovimo to tako ‘za hranu’, jer se hrane negativnim emocijama, ljudskim sukobima, mržnjom, srdžbom, zavišću, strahom i slično. A, sve u svrhu manipulacije nad nama, kako bi nas ustvari što lakše mogli kontrolirati.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp