Postoje te neke rijetke duše kojima su tajne života prirodne. Utkane su u njihovu svaku poru i oni se ne moraju ni trenutka truditi nešto spoznavati jer sve kao da je oduvijek i zauvijek u njima. Što i jest. Potrebno je samo udahnuti i izdahnuti. Biti. Postoje te neke rijetke duše kojima je autentičnost nešto najurođenije na svijetu, toliko da nekad pomisliš da su iz nekog drugog etera ili pripadaju nekim naddušama.

Oni su jednostavno to što jesu. Nemaju nikad potrebu za nadmetanjem. Dokazivanjem. Prikazivanjem sebe nečim što nije. Posjeduju duboku unutarnju sigurnost. Ne brane se. Ne uzdižu se niti umanjuju. Ne prosuđuju niti trguju emocijom ili spoznajom. Oni samo jesu. Sviđali se nekom ili ne. Oni ne nastoje. Ne kontroliraju. Ne stavljaju u okvir ni drugoga ni sebe.

Posjeduju prirodnu, božansku inicijativu za životom, akciju koja počiva na snazi i blagosti. Njihova je pojava sveta jer nas podsjeća na ono autentično u nama. Na slobodu i vidike bez kraja. Oni nemaju potrebu mudrovati niti proučavati svete spise. Duhovnost je za njih svaki novi dan. Tišina. Duboka usidrenost u sebe u naizgled najobičnijim situacijama. Povjerenje. Spoznaja o tome tko su uistinu i gdje im je “dom”.

Veza s prirodom, životinjom i dušom čovjeka koju prepoznaju. Vječno kretanje. Ne zamaranje mislima. Vječna istost u duhu. Njih ne zanima samo ispunjavati ovozemaljska očekivanja. Oni čine ono što im ispunjava dušu. Po što su došli ovamo. Imaju misiju i namjeru, a nimalo se njom ne zamaraju.

Nemaju tijela boli i ne bude im se kad im nešto izvana remeti tijek. Nema ih mnogo, ali ako ih sretnete, prepoznat ćete ih srcem. U njima je nečuvena prirodnost i urođeni sklad. Jer su oduvijek usklađeni samo s jednim – sa sobom iznutra. Hvala Živote što im toliko dugo i tako intenzivno svjedočim. Oni su moji vječni učitelji.