Novi svjetski poredak


Svi visoko pozicionirani ljudi sa smiješkom na licu odmahuju rukom, govoreći: „Ne postoji svjetska vlada, niti novi svjetski poredak. To su samo teorije urote.“  A trebali bismo ih zauzvrat pitati zašto uporno to negiraju i zašto su i oni sami članovi mnogih tajnih društava, kada ne postoji svjetska vlada i plan za formiranjem svjetskog poretka. Mnogi autori doista su se potrudili ući u detaljne opise svih mogućih tajnih društava, pa je sasvim nepotrebno ponavljati njihov posao. Dovoljno je znati da tajna društva postoje, da su to moćna društva i da imaju nekakve svoje tajne ciljeve. To su nepobitne činjenice koje niti jedan čovjek ne može opovrgnuti. Znajući to, postaje sasvim izvjesno da je na djelu formiranje Novog svjetskog poretka iza kulisa javnosti, jer svjetska vlada 21. stoljeća ne  želi biti vidljiva, već nevidljiva, to joj je izgleda glavna i osnovna značajka. U tome je tajna njezine nedokazivosti, jer je izgleda u samom korijenu zavjetovana na tajnost i šutnju o njezinu postojanju od strane njezinih misionara.

Činjenica je da ni znanost već odavno nije imuna na utjecaj novca i raznih fondova i sponzora koji svi imaju svoje ciljeve. Jer, zar bi doista neki bogati čovjek, sasvim je nevažno koji, tek tako, iz vica odlučio regrutirati čitavu vojsku svojih stipendista i financirati čitav niz udruga, društava, događanja i kulturnih i znanstvenih projekata? I zar smo stvarno tako naivni da mislimo kako se ta financijska sredstva dodjeljuju putem pravednih natječaja i kako nemaju veze s ideologijom onoga koji to sve financira? Ništa nije slučajno, pa tako to ni u kom slučaju nije niti krajnje odredište financijskih sredstava raznih grupacija, korporacija ili pojedinaca. Sve su to unaprijed određena sredstva s nekim tajnim ciljem koji ne smije biti u prvom planu.

Sva ta sredstva uvijek služe za indirektnu promociju tog istog cilja, bilo kroz određene projekte, bilo kroz puko predavanje određenog profesora na nekom fakultetu, na primjer. Jer, kada bi odabir znanstvenika za određeno učilište ili instituciju bio pravedan, tada niti jedan profesor politologije, povijesti, filozofije ili sociologije ne bi smio biti ideološki obojen, već apsolutno objektivan i nepristran u donošenju činjenica studentima koji trebaju sami pronaći svoj put. Oni ne upisuju fakultete kako bi na njima susreli mesije i gurue novog doba koji putem predavanja promiču neke svoje ili još bolje zadane im ideje od strane nekog tajnog društva čije postojanje je, naravno, sasvim fiktivno i nedokazivo, prodajući im još i svoje knjige koje su im nužne za ispit, financirane od strane također ideološki obojenih društava.

Sve je kao transparentno, ali istovremeno i nedokazivo i tajno. To je nešto poput registriranog salona za opuštanje i masažu iza čijih vrata se događa nešto sasvim drugo.

Nova svjetska vlada, ako postoji, dobro je shvatila što znači paravan i vješto je svoju ideologiju ugurala u razne organizacije, od kojih se najčešće spominje upravo UN, kao jedan od glavnih izvršitelja ideja Novog svjetskog poretka. No, ne bismo to smjeli tako zvati, to je globalno -politički gledano neprihvatljiv naziv za humane ciljeve kojima su posvećeni svi ti akteri međunarodnih globalizacijskih odnosa. Od onih koji se najčešće spominju kao sudionici u kreiranju tog Vrlog Novog i nedokazivog svjetskog poretka su, osim UN-a još i Trilateralna komisija, komitet 300, Rimski klub, Okrugli stol, Bilderberg, Iluminati, Masoni i mnogi drugi. Članovi spomenutih društava i organizacija, navodno su pripadnici svih ljudskih djelatnosti, sve redom etiketirani uglednici i moćnici, inače u svom javnom djelovanju zaposleni i vrlo visoko pozicionirani u državnim institucijama i korporacijama. Nitko nije na nekoj poziciji bez razloga, tek tako, slučajno. Točno se zna tko gdje mora biti. Takav je ovaj svijet. Kontrola nad svjetskim stanovništvom svakim danom biva sve veća i veća. Sloboda o kojoj se toliko govorilo, sada je samo smiješan vic, kada vidimo što se oko nas događa. Sustav diktira pravila ponašanja i onaj tko iz bilo kojeg razloga nije spreman držati se tih pravila, biva nemilosrdno isključen iz njega.

Taj svjetski poredak o kojem se mora šutjeti navodno je već na snazi i navodno se vrlo aktivno i zdušno, ali i opet sasvim nedokazivo bori za ciljeve kao što su: smanjenje broja svjetskog stanovništva strogim kontrolama broja  stanovnika u svim dijelovima svijeta, ograničeno liječenje samo za izabrane ljude, ograničenost prirodnih resursa samo za određen broj ljudi, poticanje novih izrežiranih ratova i sukoba (jer svijet ne smije biti niti jedan dan bez nekog sukoba, zar ne?), jedinstvenost zakona i crkve, strogost u kažnjavanju zbog nepoštivanja tih zakona, nestanak braka i obitelji, nestanak slobode kao takve (poglavito slobode medija), potpuna kontrola svjetskog stanovništva, nestanak nacionalnih identiteta, tradicije, republikanizma i suvereniteta, dominacija okultnosti, ezoterije, praznovjerja, magije, suzbijanje tradicionalnih religija sa svrhom taljenja svih religija u jednu svjetsku religiju i slično tome. Na svu sreću te su pretpostavke još uvijek samo utopije, ali ponekad nam se zna učiniti sasvim mogućim i izglednim sve to o čemu se nagađa. Zar nemamo pravo upitati se – što se to događa?

Dovoljno je prelistati tiskane medije i vidjeti oglase raznih vidovnjaka, čarobnjaka i suvremenih vještica koje nam nude razne čini svih mogućih namjena i raznih drugih tvoraca uroka i boraca protiv tih istih uroka, ili pogledati televizijske emisije namijenjene praznovjernim ljudima u kojima neka osoba baca karte i proriče gledateljima sudbinu, kako bismo to sve povezali s globalistički poželjnim okultnim znanostima koje u doba svjetske ekonomske, energetske, ekološke, demografske i općenito socijalne, moralne i duhovne krize naprosto cvjetaju, nailazeći na najplodnije tlo u povijesti čovječanstva.

Jesu li te međusobno uvjetovane krize slučajne, ili su i one isplanirane? Što je s brojnim štetnim  proizvodima na tržištu? Jesu li i oni slučajni, kao što su vjerojatno slučajne i financijske potpore tim istim razornim i štetnim proizvodima?  Kako to uopće izgleda društvo održivog razvoja temeljeno na znanju koje se svojedobno tako otrcano spominjalo kao glavni cilj EU-a? I, čiji su slogani E pluribus unum (13 slova)Annuit Coeptis (13 slova)Novus Ordo Seclorum, i, nezaobilazni slogan In God We Trust koji se nalaze na novčanici američkog dolara? I, koje su to blagodati slobodnog tržišta i njegovih praznih obećanja? Što nam to dobroga nudi Svjetska trgovinska organizacija i Međunarodni monetarni fond? Koju to moć mi kao pojedinci imamo u razvlašćivanju moćnih korporacija i medija? I, kakvu kontrolu ima običan čovjek nad moćnim globalizacijskim tokovima? Odgovor je – nikakvu. O kakvoj onda slobodi pričamo?

Živimo u vremenu u kojem se, nažalost, rađa društvo gospodara i sluga pod krinkom povezanog,  okruglog i nasmijanog svijeta, posjednutog za okruglim stolom koji je nama kao javnosti nevidljiv i nedokaziv, a za kojim ustoličeni sjede novovjeki svjetski vladari koje ne smijemo imenovati, a ispod kojeg su nevidljivi lanci koje ne smijemo spominjati, a kojima su okovane suvremene sluge, ostatak svjetskog stanovništva.

Nevidljive su to niti i nevidljivi prizori tkani ljepljivim nitima suvremenih paukova. Gdje je dobri stari Spider Man čija paukova mreža je bila koliko fiktivna, toliko i vidljiva svima nama? Kraljevstvo materijalizma ne bi smjela biti, ali je ipak  naša briga, jer smo sastavni dio ovoga prizemnog svijeta bez imalo slobode. Ali, ne smijemo to zvati ropstvom, ni u kom slučaju, jer netko bi nas mogao čuti i u svoju bilježnicu zapisati naše ime. Ali, nemojmo se brinuti zbog toga. Prepustimo njihovo tajno djelovanje plaštu nevidljivosti, a sve ono vidljivo i po često puta razorno po sve nas kao nus pojavu njihova djelovanja progutajmo ne kao čašu najgore žući, već kao spoznaju o vremenu u kojem živimo i u kojem ne možemo po tom pitanju učiniti baš ništa, jer sve to je samo izmišljena priča, bez dokaza i svaka sličnost sa stvarnošću je slučajna, baš kao što je slučajan bio i izum atomske bombe.

Ne bojmo se, niti jedno službeno izvješće neće nikada stići niti do jednog stanovnika globalne zajednice o Novom Svjetskom poretku i Novoj svjetskoj vladi, ali neslužbeno ćemo znati apsolutno sve o tome i šutjet ćemo, jer ćemo morati. Ako netko i kaže nešto što bi moglo poljuljati taj jaki i neprobojni sustav moći, taj razorni kotač povijesti koji se već debelo zakotrljao vodeći svijet u provaliju, a tajno i u izabranom društvu zapravo putujući zlatnom kočijom prema vrhu piramide moći, one iste piramide bez vrha na novčanici američkog dolara na vrhu koje nas gleda svemoćno oko providnosti, navodno i sasvim službeno Božje, njegove će riječi jednostavno biti službeno i institucionalno etiketirane kao teorije urote. Ne znam baš koliko je Bog bio suglasan da ga se prikazuje na novčanici!?! Prije bih rekla da je vrh te piramide zamišljen kao metafora Novog svjetskog poretka, što u prijevodu s latinskog i znači slogan na gorespomenutoj novčanici Novus Ordo Seclorum (novi svjetski poredak).

Kao tehnička, službena intelektualna struja danas vrlo aktivno djeluju poslušnici novog doba koji se sve više pretvaraju u najobičnije birokratske službenike zadužene za formiranje konformista i konvertita bez vlastitog mišljenja. Ali, niti jedna povijesna epoha ne može opstati bez one humane intelektualne struje koju predstavljaju autori i umjetnici i svi oni ljudi koji su danas, kao i do sada u povijesti dužni preispitivati ovaj svijet na jedan drugačiji način od onog službenog i receptima propisanog, na nesponzoriran, nepodmićen način, lišen svih institucionalnih etiketa, enciklopedijskog ladičarenja, ideologija i službenih izvješća.

Ukoliko je ovaj svijet na putu gušenja humanog djelovanja i izražavanja u korist onog koje je isključivo tehničke, birokratske prirode, tada slobodu slobodno možemo zauvijek isključiti iz rječnika i pripisati je povijesti, ako je ona ikada i postojala. Nekako mislim da je sloboda zapravo oduvijek bila samo san čovječanstva, samo neslužbeni vjetar koji je prolazio kroz službene grane one povijesti koja je bila zapisana i koja je trajala dok je taj vjetar slobode bespomoćno dozivao ljude da se probude i oslobode iz tih strašnih okova.

Sloboda. Ona je odlučila ostati nepotkupljivom, nepostojanom i neuhvatljivom kako bi bila životna inspiracija onim ljudima koji su je spremni poželjeti i koji su dovoljno hrabri sanjati ju. Sloboda je tu kao neuhvatljiva ideja koja nas već vjekovima zavodi svojim nebeskim smiješkom. Kad-tad svatko će od nas, ako to želi, biti dio tog smiješka, biti dio sjaja u onom oku koje sigurno nije otisnuto niti na jednoj novčanici, ali koje s velikom pozornošću promatra ovaj svijet i smjer njegova kretanja.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp