Ništa ja ne moram


Često čujem izjavu: “Ništa ja ne moram!” Ovo zvuči kao bunt, inat i uglavnom promovira unutarnje nezadovoljstvo nekim činjenicama života. Ipak, ta ideja je zamka. Na primjer, kod obavljanja stvari u životu pred kojima nemamo izbora, mi nemamo nikakvih dilema: moranje nije sporno. Moramo na posao, moramo odgajati djecu, čuvati svoje zdravlje, zaraditi novac, organizirati mjesto za stanovanje, kupiti novu odjeću, piti vodu, hraniti se, duga je to lista. No, izjava “ništa ja ne moram” ne odnosi se na to. Odnosi se na onaj dio života koji je dobrovoljan i traži posve drukčije djelovanje, poput discipline, otpuštanja, oprosta, čišćenja životnih obrazaca, rada na samovažnosti, i tako dalje. I ova lista je duga. .

Činjenica je da smo podijelili život na prisilni i dobrovoljni. Ondje gdje smo dovedeni pred gotov čin – posao, šef u firmi, obitelj, bolest – tu nemamo osjećaja prisile ili ga barem ne percipiramo na isti način. Naime, nije nam nikakav problem ustati ujutro u 05h i na temperaturi od -15 otići na posao i vratiti se navečer u 17 sati doma (i tako 40 godina). Ali nam je problem raditi na sebi, promijeniti prehranu, provesti neko vrijeme u tišini, čistiti svoj život, preuzeti odgovornost. Problem je samo u onom dobrovoljnom dijelu u kojem tobože “možemo” birati, odnosno, nakon 17h ili u neko drugo takozvano slobodno vrijeme.

Zašto je tomu tako?

Zato jer smo svu raspoloživu energiju upogonili u rutinu, u iste procese koji se događaju iz dana u dan, svaki dan. Život je postao kolosijek s dva, tri skretanja, a sve izvan toga zovemo avanturom ili takozvanom zabavom (šetnjice vikendom i putovanja).

Rješenje je u pravilnoj raspodjeli energije. Energiju ćemo raspodijeliti ako joj promijenimo izvor, odnosno, zamijenimo percepciju kojom promatramo svoje djelovanje. Ako nam izvorište osobne energije bude Ljubav, onda ćemo s Ljubavlju raditi sve stvari u životu. To je eksperiment kojim ćemo promijeniti smjer evolucije svijesti, a putanja kojom ćemo se kretati postat će bezrezervno dobrovoljna. Preuzet ćemo identitet voljenja, izazova i znatiželje, umjesto tek pukog življenja od danas do sutra, s nešto povećanom strašću za vikend.

Da bismo imali “sretan i uspješan” život ne moramo ništa vizualizirati ni privlačiti. Potrebno je samo uravnotežiti “moranje” i Volim te. A to je moguće ako ovi proizlaze iz jednog izvora, onog od Ljubavi. “Moramo” postati stopostotni dobrovoljci u ovom životu! Zapravo, to već i jesmo, ali smo se posve udaljili od te polazne točke i proglasili mnoštvo drugih stvari drugim imenima.

Ljudska vrsta je bez problema prihvatila Boga kao Izvora svega što postoji. Prihvatila je i ideju da je Bog Ljubav. A ipak, 80% života na planeti Zemlji je pakao i sumorna svakodnevnica. Stoga je nužno učiniti preokret i preuzeti znanje i svijest da nema razlike: “moram” i “želim” su jedno te isto! Razlika je samo u korištenju energije koja stoji iza tih radnji i odnosa.

Dobrovoljno djelovanje je ključ slobode i tajna prosvjetljenja, kako god da to želite nazvati.

Inspiraciju treba tražiti u nepoznatom, a ne poznatom. Inspiracija je fini nevidljivi sloj kojim nas Ljubav potiče da prihvatimo sve dijelove života kao zadivljujući izazov i gura nas da odustanemo od “kako to, zašto to”. Potiče nas na odgovornost i djelovanje, i kao najvažnije, na užitak u svemu tome, odnosno – jedinu moguću “sreću i uspješan život”.

Ova meditacija posvećena je uravnoteženju tih dviju, naizgled, različitih energija koje stoje iza osjećaja “moram” i “želim”. To ćemo učiniti preko tijela, učinit ćemo energijom. Ljubav koja nam je za to potrebna nije tamo, nije gore, nije ondje. Ona je tu, u sadašnjem trenutku, u udahu i pažnji.

https://www.youtube.com/watch?v=8b5cOiVCxeo

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp