Napustila sam stvari i oblike,

One koji su dio odrastanja.

Zaboravljene lutke, okviri za

Slike, bilježnice s tekstom

Ispisanim u ružičastoj boji.

Netko se boji tih redaka u stihu,

Godova u obliku ostarjelog hrasta,

A ja ništa ne dotičem, samo se držim

Puteva koji klize iza nekoć ležernih

Trgova, taj grad ionako nije bio tvoj,

Ponavljaju gosti restorana koji klize

Niz ulicu, uz miris tartufa i riba, i sve

Je mirno dok se pokretnim stepenicama

Krećem prema donjem svijetu, s one strane

Mosta, rijeke i prhke djevojačke iluzije.