Materijalizirani nemir


U sklopu kulturne manifestacije Grada Karlovca „Zvjezdano ljeto 2021“, predstavljena je nova knjiga, točnije zbirka poezije istaknutog karlovačkog pisca i pjesnika Tomislava Domovića pod naslovom „100 ljubavnih i nijedna više“. Vrijeme je bilo prekrasno, što je još više doprinijelo ugodnoj atmosferi jedne divne poetske večeri koja je održana u Glazbenom paviljonu, na otvorenom. O knjizi Tomislava Domovića nadahnuto su govorile Darija Žilić i Irena Matijašević, a njegove stihove ispunjene ljubavlju čitala je glumica Jadranka Krajina. Mladi glumac Ivan divno je pjevao. Svi prisutni zaključili su kako  taj dan nije mogao ljepše završiti.

Siniša Vuković u svom je Uvodu o poeziji Tomislava Domovića između ostalog napisao:

„Kad bih u svemir trebao lansirati patronu s parolom koja bi epigramatski sažela u se sažgano i do u pepeo trajnosti pohranjeno mišljenje o tonalitetu pjesnikovanja Tomislava Domovića, kazao bih kako ovaj rapsod uspijeva nagost pornografije svesti na pristojnost erotičnosti, pa onda još sve to tako isprepleteno dovesti i do u kâdom blagoslovljenu sakristiju, kao kad otac kćer mladenku zetu mladoženji privede na korak do oltara… I ne samo zbog toga, siguran sam kako me iti jedan štilac, ama iti jedna štilkinja neće krivo razumjeti ustvrdim li kako je Vesna Parun ženski Tomislav Domović u hrvatskoj književnosti…“ 

Ovom prigodom objavljujemo pjesmu Materijalizirani nemir Tomislava Domovića: 

Materijalizrani nemir

Opipaj moju ljubav!

Ona ti je paperjem zvijezda punjeni jastuk,

ljetnim koncem otparanog bluda

nadopletena rukavica za siječanjsku ciču,

sjajna daska za skok u more

 

Udahni moju ljubav!

Ljekovito olovo izvađeno iz sjemenki vjetra,

obojat će kisik u krvi spektrom krzna amazonijskog jaguara.

 

Progutaj moju ljubav!

Umjesto za suhom rižom posegni za lagano pirjanim zvijezdama,

sjest će ti svemirska medicina na želudac

kao blagodat dobroćudnog Jadrana.

Iz nebeskih periski štrcat će toplo ulje u koroziju srca.

 

Popij moju ljubav!

U čašu mlijeka podvaljenu prašinu prsta;

nakapat će dodir zvijezde

 

utrobom plivat će žudni jezici;

obilje mokre šutnje,

sitost duše za glad tijela

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp