Sfera


Najlakše se zatvoriti i potrpati sebe u sebe. Ali nisam se tako dogovorila s onima gore.

Uporni su, dosljedni sebi i našem dogovoru. Uopće ne obraćaju pažnju kad želim pobjeći od tog dogovora. Mogla bih reći da su okrutno pravedni i okrutno dobronamjerni. Pa se prepustim… Ali svađati se i buniti moram. Takva mi je ćud. Moja mama kaže da sam se znala svađati prije nego sam progovorila. Bunila sam se ukakana na kahlici i tražila pravdu. Baka bi stavila novinski papir u kahlicu i sjećam se kako mi je smetao i pikao. Sjećam se svog bunta u najranijoj dobi.

Nisam se puno promijenila. Samo sam skratila vrijeme bunta. Pa tako i s Nebesima. Ma, igrači su Oni. Mudri. Znaju kako će me prevariti. Zavarati da prihvatim ono što mi šalju. Ali i ja varam. Zažmirim na jedno oko i pravim se blesava. Ma znaju Oni da se pravim.

I tako se poigramo…

Ne trpam više sebe u sebe i ne zatvaram se, ne bježim više od sebe. Isprobala sam svašta.

Život može slobodno teći kroz mene. Malo još imam vremena. Ovaj je život samo tren i još mi je ostao samo dio tog trenutka. Još ću se malo svađati, kratkotrajno i malo buniti, tek toliko. Ali znam, u svemu tome da ih volim, a vole i Oni mene.

Ova runda od života može biti uspješna ili poražavajuća. Kako postavimo pravila igre.

Kako postavimo sebe… Shvatiti da mi određujemo svoja pravila, pravila svog cjelokupnog bića, jedna je od najvećih i najvrjednijih spoznaja u životu. Isto tako i postavljanje granica.

Ne bojim se više.

Jasno čujem svoj unutarnji glas, glas srca, koji nepogrješivo selektira sve oko mene. Spontano. Ne postavljam više pitanja, a dobivam odgovore… On me štiti od ovisnosti i zavisnosti o ljudima. To je bio moj problem godinama. Mislila sam da me može netko usrećiti. Da ću biti sretnija ako sam u sretnijim okolnostima. Da ću biti radosnija ako se družim s radosnima. Upijala sam atmosfere kojima su ljudi zračili…

No, sve se odjednom promijeni kada ljudsko biće pronađe sve u sebi. Kad shvati da je Izvor u njemu. Izvor iz kojeg se piju ljubav, radost, mir, znanje… Kad shvati da ništa nije vani… Da sam sebe određuje… Da može odrediti granice vlastitog postojanja i puštati u to područje samo ono što želi. Ono što mu odgovara… Svjesno. Bunit ću se još neko vrijeme… Da baš ne odem od svega. Moram. Tek toliko da i drugi vide koje moje granice ne mogu i ne smiju prijeći…

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp