Koliko smo strastveni i kakve to veze ima bilo s čim?

Koliko smo strastveni i kakve to veze ima bilo s čim?

Mnogo je tema koje su usko povezane s ispunjenim životom premalo prisutno u tekstovima, razgovorima i promišljanjima, a jedna od njih je i strast.

Strast je osnovni pokretač duha, a s njim i našega života. Ona je onaj toliko traženi sjaj u očima. Bez strasti smo samo tijelo koje izvršava naredbe uma, izrezane figure na pozornici ovoga svijeta, blijedi otisak nas samih i naših mogućnosti, koji ne samo da ne može nas i drugoga inspirirati i raspirivati naš i njegov plamen, već ga može i gasiti, a vrlo je izvjesno da to i čini, nevezano za to jesmo li tog svjesni ili ne.

Rekla bih da su jedni došli na ovaj svijet s manjom, a drugi s većom količinom strasti u svom biću. Kako god da je tomu bilo, svi smo došli s nekom strašću ovamo, pa makar ona tinjala i slabašnim plamičkom. No, stvar je u tome da je strast unutarnja vatra našeg bića i ona kao takva traži raspirivanje, odnosno neprestano održavanje plamena.

Mi ljudi smo skloni ne baviti se otkrivanjem toga što nam održava plamen te smo isto tako skloni dopustiti nekome ili nečemu da nas uvuče u kolotečinu života u kojoj je njegovanje naših strasti ono posljednje što se od nas očekuje.

Kad vidim čovjeka koji je nezadovoljan nekim segmentima života, koji nema sjaja na licu i u očima ili općenito nema inspiracije, znam da se je odvojio od svoje strasti ili je nikada nije ni osvijestio.

Mnogi od tih ljudi su toliko duboko zapali u uvjerenje da život služi nečem drugom, a ne življenju strasti da ih je gotovo nemoguće uvjeriti da je pronaći i razbuktati strast osnovni preduvjet za ispunjen i sretan život.

I tu njihova priča staje, tu njihove oči zauvijek bivaju lišene sjaja, možda tek nakratko, u rijetkim trenucima zaiskre, kad im se izvana prikaže kakva jedinstvena prilika, kao i sve izvanjsko, dakako prolazna.

Reci mi što radiš s istinskom strašću i reći ću Ti kakav Ti je život – pomislila sam mnogo puta i rijetko kada se prevarila.

Čime god da se bavimo, što god da činimo iz duha, iz istinske strasti, to nas približava smislu života, življenju naše punine i svrhe.

Osobno radim jako puno toga iz strasti, mogla bih reći gotovo sve i zato se moj život manifestira na načine na koje se manifestira. No, pritom i ulažem jako puno energije u njegovanje svojih strasti i činim to pod cijenu svega. Primjerice, putovanja, pisanje, čitanje, podučavanje i kuhanje su moje beskrajne strasti. Ima ih još i ostale nisu ništa manje važne, no nekako su mi ove prve nadošle tijekom stvaranja ovog teksta.

Svoju kulinarsku strast recimo njegujem tako da se često informiram putem zanimljivih članaka ili časopisa što ima novog u gastronomskom svijetu, da s posebnom ljubavlju nabavljam i obrađujem namirnice prije njihove pripreme, da uvijek isprobavam nova jela i tako širim svoje vidike i inspiraciju, da s posebnim poštovanjem i svjesnošću posjećujem restorane, posebice kad sam na putu, da mi je važno da kod kuće imam lijepo posuđe kako bih hranu servirala po nalogu svoje duše, da njegujem krug ljudi kojima s ljubavlju kuham, da imam nekoliko provjerenih izvora svježih namirnica i slično. Isto je i sa svim mojim ostalim strastima. Njegovanje i življenje naših strasti daje posebnu energiju našem biću koja je protočna i zarazna te inspirira druge.

Ako u svom okruženju imate ljude koji žive svoje strasti, zacijelo vam je ta energija poznata.

Takvi nas ljudi pokreću, navode da se zagledamo dublje u sebe i zapitamo tko smo i kamo idemo te da u našim dubinama sami pronađemo nešto što će nas pokretati. Strast se kreće iznutra prema van, ona je naš osobni pečat s kojim smo došli na ovaj svijet.

Kod stupanja u partnerske odnose mi je oduvijek bila važna količina strasti koju neko biće posjeduje. Iako mnogi misle da se strast ogleda isključivo na živahnom karakteru koji teži pokretanju zabave, ona nema mnogo veze s tom osobinom jer je njena osnova unutarnji plamen, unutarnja pokretačka vatra. Ljudi koji nose strast u sebi imaju osim sjaja u očima i vrlo jasne stavove te biraju u životu puteve koji će ih približiti, a ne odvajati od onoga tko su i kamo idu.

Postoje ljudi koji su na van naizgled otvoreni i živi, a u sebi ne nose iskru života. Njihova je živost naučeni obrazac ponašanja i iznutra uopće ne moraju biti ispunjeni, a što se na kraju često i pokaže.

Strast koja dolazi iznutra se nepogrešivo osjeti u energiji čovjeka.
Koja god da je nečija strast, prije svega je važno da ona postoji i da se njeguje.

Moj je suprug primjerice strastveni zaljubljenik u nogomet, koji ne samo da ga cijeli život rekreativno igra, bez da je ikada napravio pauzu, barem onoliko koliko ga ja poznajem, a to je doista dugo, već i koji s velikom strašću prati igru, voli o tome diskutirati i doista ga to iz duha raduje. On pritom nema poput većine drugih ni stroge favorite niti podliježe promjenama raspoloženja ako netko gubi ili dobiva. Jednostavno voli tu igru kao takvu i to utječe na njegovu cijelu pojavu. Još nikada u životu ga nisam zatekla nakon povratka s utakmice ili treninga bilo kakve druge volje, osim odlične. Lice mu sjaji, ima ogromnu količinu energije i kao takav u tim trenucima svoju strast prenosi i na mene. Ostale su mu strasti sport općenito, automobili i motocikli poput vespe kojima pristupa na jednaki način kao i nogometu, iz čiste ljubavi, bez potrebe da se kroz njih identificira, strast za estetikom i skladom, za voljenjem žene na način koji nije uvjetovan ničime izvana niti ikakvim pravilima koja inače vladaju po tom pitanju, strast za putovanjima, planinarenjem, prirodom i drugo.

Neke od tih strasti nisu one koje u sebi ima moje biće (primjerice strast za nogometom), ali to nije ni važno dok je god njegovo biće ispunjeno i kao takvo potpiruje moj plamen života i obratno.

Plamen života možemo potpirivati i sami te nam ne treba nužno netko tko će nas na tom putu podržavati, posebice ako smo došli na ovaj svijet s velikom količinom strasti, kao što sam i sama došla, no predivno je imati uz sebe ljude koji njeguju svoje strasti jer nam je na taj način i samima lakše njegovati i raspirivati svoje.

Ako je osoba u našem neposrednom životnom iskustvu premalo strastvena ili je u potpunosti ušla u program i život odrađuje, umjesto da ga iz duha živi, gotovo će sigurno nepovoljno utjecati na našu strast i ako to ne osvijestimo i ne poduzmemo nešto po tom pitanju, postoji velika mogućnost da se naš plamen života počne gasiti.

Okružite se onima koji imaju sjaj u očima. Nije važno čime se bave, važno je da to čine duboko iz sebe, da o tome govore ili to žive sa zanosom.

Taj ushit oduševljenja je sam božanski blagoslov. Zaslužujete ga. Dopustite si ga.
Hvala, Živote!

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp