Kad države postaju brandovi


Već nam je postalo normalno da proizvodi postaju brandovi. Kupujemo ih i plaćamo za njih veću cijenu jer očekujemo provjerenu kvalitetu i zadovoljstvo. Navikli smo i na to da ljudi poput Beckhama, Obame ili Richarda Bransona postaju brandovi. Rado čitamo i slušamo o njima, divimo se njihovim uspjesima i uzimamo ih za uzore. Riječi poput branda, brandinga ili brandiranja postali su naša svakodnevica. Svi žele postati brandovi, pa ulažu u vlastitu promociju, jačaju identitet i mijenjaju imidž… Jednom riječju „brandiraju se“! To ne čudi kada se zna da će im svaka uložena kuna donijeti ne samo popularnost, već i bolju zaradu.

Trenutačno jedno od najpopularnijih predmeta „brandiranja“ postaju države, regije i gradovi. New York već dva desetljeća ima marketinški tim u poglavarstvu, koji ga svakodnevno čini privlačnijim i popularnijim u svijetu. Novi Zeland je zahvaljujući sustavnom brandiranju postao jedna od najpoželjnijih turističkih odredišta na svijetu. British Council već desetljećima brine o promociji engleskog jezika i imidžu Britanije u svijetu. SAD je nakon srozavanja imidža u svijetu u vrijeme predsjednika Trumpa problematiku nacionalnog ugleda uvrstio među ključna pitanja nacionalne politike. Čak i zemlje u razvoju poput Albanije angažiraju međunarodne promotivne agencije koje će poraditi na jačanju vlastite percepcije u svijetu.

Iako se to donedavno činilo nepotrebnim, živimo u vremenu kad je teško zamisliti bilo koju državu na svijetu koja ne bi trebala postati brand… Države su, naime, kopirajući korporacije shvatile da ne mogu preživjeti na globalnom tržištu ako pored vlastitog teritorija, vlasti i suvereniteta, vojske i izvoznih proizvoda, ne postignu ugled.

Mnogi od vas će se zasigurno zapitati – čemu sve to, misleći pritom kako su otporni na brandove i umjetno stvorene predodžbe. Naprotiv, imidž zemlje svjesno i nesvjesno utječe na sve nas, a posebno na način kako se ljudi ponašaju prema njoj i kako reagiraju na sve što je s njom povezano. Zapitajte se – biste li radije kupili japanski ili turski televizor, slične kvalitete? Zvuči li odmor na albanskoj rivijeri jednako privlačno kao odmor na španjolskoj rivijeri? Biste li uložili novce u švicarsku ili rusku banku? Kad biste mogli birati između talijanske i češke mode, što biste odabrali?

Kako piše Simon Anholt, vodeći britanski stručnjak za brandiranje destinacija, bilo da razmišljamo o tome kamo na odmor, kupovini proizvoda proizvedenog u određenoj državi, prijavljivanju za posao u inozemstvu, selidbi u novi grad, doniranju novca za regije pogođene ratom ili glađu, biranju između filmova, predstava ili glazbe izvođača iz različitih država, oslanjamo se na našu percepciju tih mjesta kako bi nam proces donošenja odluke bio što lakši, brži i učinkovitiji. Nemamo vremena za dubinske analize, pa se češće vodimo stereotipima, površnim uvidom i imidžima…

Zato potreba za sustavnom brigom o tim segmentima državne imovine u vremenu u kojem živimo očito je veća nego ikada. Država koja posjeduje ugled u međunarodnoj javnosti lakše plasira svoje proizvode na strana tržišta, lakše privlači turiste i ulagače, lakše „prodaje“ svoju kulturu i način života, a u međunarodnoj politici joj se često progleda kroz prste. Nekada su na globalnoj pozornici dominirale države koje su velike teritorijem ili brojem stanovnika, koje imaju snažnu ekonomiju ili vojsku.

Danas dominiraju one koje imaju priču, koje privlače i zavode…

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp