Cijepiti se ili ne? Stvar izbora


Rekoše mi da zvučim kao da sam protiv mjera. Nisam. Rekoše mi da zvučim kao da sam protiv cijepljenja. Nisam. Kako to? Jednostavno: to za mene nije religijsko ni dogmatsko pitanje, već pitanje procjene rizika. Niti sam za švedske mjere jer mi je Tegnell privlačan, niti protiv hrvatskih jer mi je Capak ružan. Protiv mjera sam zato jer gledam presjek između štete koje je učinio virus i štete koju su učinile mjere te tvrdim da su opsegom i dugoročno mjere našeg stožera višestruko štetnije od koronavirusa.

Činjenica da uredno lažu, manipuliraju, strančare i šire paniku samo dodatno učvršćuje moj stav.

To ne znači da ću biti protiv mjera ako vidim da su razumne, učinkovite i da štite prava građana Republike Hrvatske. Nisam općenito protiv cijepljenja jer prezirem HDZSDP, niti za cijepljenje jer mi Šemso kaže da je ono za mene super. Protiv sam cijepljenja u načelu, jer se radi o tržišnoj iznimci u kojoj (dokazano neetični) proizvođači ne snose nikakvu odgovornost za svoj proizvod, a isti je zakonom propisan kao obavezan.

Protiv cijepljenja cjepivima za COVID-19 sam jer ih smatram:

  1. nedovoljno ispitanima;
  2. dokazano neučinkovitima;
  3. za mene osobno nepotrebnima.

To ne znači da neću primiti to cjepivo ukoliko ono bude sigurno i učinkovito, a ja boležljivi 80-godišnjak koji je u većoj opasnosti od bolesti nego od nuspojava. Stvar je procjene rizika, tj. analize između cijene neke odluke i koristi koje će iz te odluke proizaći.

Narodski rečeno, radi se o zdravom razumu. Ne o identificiranju s taborom, plemenom i/ili religijom. Što se mene tiče, dok god ne ubijaš i ne kradeš – radi što god hoćeš. Cijepi se sa 17 doza ako misliš da te to štiti ili nemoj ni s jednom ako misliš da se rizik ne isplati. A što se države tiče, ja sam trans-cijepljena osoba: necijepljen, ali se (po potrebi) identificiram kao cijepljen.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp