Zaljubljenost


Vrijeme utječe na sve nas. Starimo, mijenjamo se. Mirimo se s nekim stvarima koje smo u mladosti energično odbijali i željeli promijeniti. Sebe smo gledali drugačije i vjerovali smo kako ćemo tu energiju mladosti imati zauvijek. Onda se, s protokom vremena pretvaramo u one sredovječne ljude, a koje smo još jučer gledali kao naše susjede ili roditelje, one koji žive svoju svakodnevicu mireći se s njom.

Evo, i ja sam već zagazila u te godine. Nekako su brzo došle. Kažu kako su godine samo broj. Djelomično se s tim slažem. Iako, kako godine prolaze, primjećujem sve više kilograma koji su mi se zalijepilili baš tamo gdje ne treba. Primjećujem i sve više bora, više celulita. Primjećujem manje volje za tjelovježbom, a više za opuštanjem uz dobru knjigu i glazbu. Čini mi se da nisam više niti uporna kakva sam ranije bila, a i samopouzadnje me sve češće napušta. Mijenjam se tjelesno i duhovno.

I onda se dogodi BUM!

Zaljubila sam se!

Odjednom, kilogrami su počeli sami nestajati. Nisam više gladna hrane kako sam ranije bila. Sada sam gladna razgovora, gladna sam zagrljaja, svega onoga što ljubav donosi… Zaljubila sam se u život, u prirodu, u male stvari. Zaljubila sam se u svoj pogled u budućnost. Zaljubila sam se čak i u one nebitne sitnice koje su me ranije nervirale. Odjednom, imam više volje i strpljenja, čini mi se. Pomalo se počinjem i sebi više sviđati.

Vraća mi se samopouzdanje. Primjećujem kako imam više energije i više snage mijenjati sve što želim.  Moji prijatelji vide tu promjenu i raduju joj se zajedno sa mnom. Moja zaljubljenost pokreće i njih posredno.

Zašto nas zaljubljenost tako mijenja? Zašto mi je taj osjećaj tako promijenio sliku istog onog svijeta kojega sam do jučer gledala drugačije?

Kažu kako kada smo zaljubljeni svijet promatramo kroz ružičaste naočale. E, pa meni se sviđa tako gledati svijet. I želim ga gledati tako do kraja. Svaki dan. Želim se buditi svako jutro s tim osjećajem i veseliti se još jednom danu u kojem ću svijetu moći pokazati da sam bolja nego jučer. Jer, ta zaljubljenost me jača i motivira me biti najboljom verzijom sebe. Sigurno to još nisam postigla i sigurno sam još daleko od „takve sebe“, ali joj se radujem. Radujem se susresti „takvu sebe“ negdje u budućnosti (koja će isto biti ružičasta) i samoj sebi reći: „Bravo! Vidiš da si uspjela postati bolja verzija sebe.“ Najbolja?  To ću biti tek na samom kraju, na cilju!

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp