U zadnjih 10 dana imali smo veliko spremanje. Reciklirali i bacili pola stvari i još toga ima. No, možemo mi reciklirati do mile volje kad 80% ljudi ne želi ni obično smeće u kantu staviti već ga odlažu sa strane, a kamoli da recikliraju ili odu do reciklažnog dvorišta. Reciklirajući tako, onako s jednim okom i pola uha bacao sam poneki pogled na medije. Koji god da odlučiš pogledati, imaš što za vidjeti i zapitati se.
Na jednoj strani katastrofe epskih razmjera, na drugoj bezbrižne ljetne avanture domaćih i stranih turista, na trećoj nogometni transferi od kojih ti se vrti u glavi, na četvrtoj silikoni, milijuni, avioni i kamioni. Zaključak je vrlo jednostavan. Previše je onih koje boli patka za sve dok se ne tiče direktno njih. Ovakav svijet bez trunke empatije ne može naprijed i nije ni čudo što neki govore kako nas je previše na ovoj planeti. Da je samo 1% totalnih luđaka koje nije briga ni za što, a je, nemamo šanse i previše ih je.
Svi smo mi grješni. Neki više, neki manje, ali imam jednu malu molbu na naše političare. Nemojte se više kleti i pozivati na vjeru, obitelj, narod i Domovinu. Većini vam je vjera zapravo strana i služi vam samo kako bi slika o vama izgledala bolje, a onda šok i lopovluk, krkanluk i prijevare. Obitelj, narod, a posebno Domovina još manje su vam sveti. Prije su to pozicija, moć i novac koji sišete od naroda na koji se pozivate. I da. Odlučite se više što ste. Ovako većina među vama niti su vjernici, niti obiteljski ljudi, niti heroji da bi Vam Domovina zaista bila sveta, a bome niste ni neki ljubavnici. Samo dobre platiše.
