Ljudi moji,

ma ča vas ni sram

jeni druge u oči gledati

po talijanski se pominjati i

Talijanima se delati.

 Ma ča ste pamet zgubili,

ča ste se smutili,

ča ste zabili

ča su nan fašisti delali,

ča ste zabili

ča smo pod njihovin škornjami

i bajunetami provali.

Ščavima su nas zvali

na sve foze tukli i mučili,

trovali, u pržune i u jame hitali,

naše divojčine silovali…..

Ča ste zabili kako su nan

branili  naš jezik govoriti

i svoji na svojen biti.

Ča ste zabili kako su nan

hrvacka imena i prezimena

na talijansku kambijivali.

Denas, toliko lit pokle tega,

vi bite, dragi moji podrepaši,

kako i vaši babi i didi

želili kamiđe nere

obući i po svojen narodu tući.

Ma znate ča, da naprid ne gren,

dragi naši talijanaši,

budite vi ča ćete,

ma vas ništo molin,

stanite prid špegalj

i on će van

bolje od mene povidati

kakovi Radinovi kumpanji ste vi.

Neka van dragi Bog i naša prelipa i ponosna

hrvacka Istra grihe uprosti.

Tornajte se na izvor,

tamo je voda najbistrija i najčišćija.