Cjepivo – ljubav ili strah


Kada sam čuo da papa Franjo poručuje vjernicima da se trebaju cijepiti, odlučio sam napisati nekoliko riječi kojima se želim osvrnuti na taj njegov poziv.

„Cjepivo protiv koronavirusa treba biti jednako dostupno svim ljudima, a posebno onima najsiromašnijima.“, izjavio je papa Franjo na trećoj općoj audijenciji posvećenoj pandemiji, želeći istaknuti svoju posebnu brigu za siromašne, koja se ističe u evanđelju. „Bilo bi žalosno da se, što se cjepiva tiče dade prednost najbogatijima“ – izjavio je Papa. Uopće ne sumnjam da će tako i biti i da će u slučaju cjepiva ono doista i biti dostupno najsiromašnijima prije nego bilo kome drugome, za razliku od svih ostalih dobrobiti ovoga svijeta za koja su siromašni ljudi inače zakinuti bez da itko zbog toga diže buku. Teško da će im itko uskratiti cjepivo. „Pandemija je kriza iz koje trebamo izaći bolji.“, zaključio je naš Papa te nas još jednom  podsjetio kako ćemo cjepivom iskazati ljubav i brigu jedni prema drugima.

Čin ljubavi

Papa, dakle, zajedno sa svim ostalim religijskim autoritetima, tvrdi da se trebamo cijepiti. Da je to mali, ali značajan čin ljubavi i brige za druge.

To su posebno teške riječi kada izlaze iz usta ljudi koji bi trebali biti uzor vjere. One mogu pružati sigurnost u vremenima moralne nestabilnosti ili biti mračno sredstvo manipulacije.

Osobno odabirem stav u kojem ću pretpostaviti da papa, a i svi drugi religijski vođe, govore u dobroj namjeri. No, papine tvrdnje su upitne i u medicinskom kontekstu i u kontekstu riječi.

Medicinski kontekst

Već je poprilično dobro zabilježeno da cjepivo nema 2 od 3 funkcije koje nam je struka obećavala. Cjepivo nam je predstavljano kao jedini način da se virus zaustavi, a sve je evidentnije da cijepljenje virus – ne zaustavlja. Ni obolijevanje cijepljenih, ni širenje zaraze. Ostao je tek treći argument za cijepljenje, a to je onaj koji kaže da su cijepljeni zaštićeni od teških oblika bolesti. Što tek treba biti dokazano u praksi te cost/benefit analizom uspoređeno s brojem teško oboljelih i/ili ozlijeđenih nakon cijepljenja.

Dakle, tu cijela ta „misli na druge“ priča pada u vodu. Ako se cijepiš, to činiš jer misliš na sebe. Što je i dalje legitimno, ali i uklanja potrebu za signaliziranjem vrlina i emocionalnim ucjenama. Lijepo nazovimo kampanju pravim imenom: „Strah te? Cijepi se.“ I sve pet.

Štoviše, ovih dana je i CDC priznao da su drugi najčešći komorbiditet, iza morbidne pretilosti i anksioznosti upravo poremećaji povezani sa strahom. Dijabetes i kronične bolesti bubrega dolaze tek iza toga na tom popisu.

Kontekst riječi

Sjetimo se ovom prigodom što Biblija kaže o ljubavi i brizi za druge?
„A druga [zapovijed] je njoj slična: ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe’.“ (Mt 22, 39)
„Novu vam zapovijed dajem da ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, da i vi ljubite jedan drugoga.“ (Iv 13, 34)
„U ljubavi nema straha, nego savršena ljubav istjeruje strah; jer strah donosi muku, a tko se boji, nije savršen u ljubavi.“ (1Iv 4,18) Ovdje posebno želim istaknuti kako prava ljubav, eto, ne poznaje strah, pa se s pravom pitamo – simbolizira li cjepivo ljubav ili strah?

U tom kontekstu, ja bih rekao da iskazujem ljubav i brigu za druge time što ih pozivam – u skladu s Pismom koje 365 puta navodi: „Ne bojte se“ – da ne budu vođeni strahom. Time što ih potičem da jačaju svoj prirodni imunitet unoseći kvalitetnu hranu u tijelo koje je hram Duha Svetoga (1Kor 6, 19), tjelesnom aktivnošću, redukcijom stresa molitvom. Time što ih izazivam da povjeruju, kako bi ih pratili znakovi od kojih je jedan polaganje ruku na bolesne koji potom ozdravljaju (Mk 16, 17).

Zaključak

To ne znači da ne vjerujem u znanost ili da ne prepoznajem neke dobrobiti koje ona čovječanstvu daje. Upravo suprotno: utemeljitelji znanstvene metode su češće nego rjeđe bili vjernici, redovnici i svećenici. To samo znači da Bogu vjerujem više. Ako je to stav jednog običnog i nesavršenog vjernika, ne bi li višestruko više Bogu trebao vjerovati jedan Papa?

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp