Jedno od najčešćih pitanja koje mi ljudi postavljaju je sljedeće: „Kako možemo znati kada nam netko laže?“

Ljudi su fascinirani ovom informacijom. Stoga sam napravio kratku listu od pet znakova na koje se možete osloniti u procjeni laže li netko ili ne. Pri tome je vrlo važno imati na umu da u neverbalnoj komunikaciji nema apsolutnog, pogotovo kada se radi o otkrivanju laži.

S time na umu također želim da znate da je ova lista koncipirana na znanstvenim istraživanjima i na znakovima prevare koji se najviše koriste u životu.

Sljedeće znakove ćete najviše zamijetiti na poslu, na neformalnim druženjima i u situacijama gdje nije velika šteta ako netko i bude uhvaćen u laži. (Jesi li ti uzeo pola moga mlijeka iz frižidera?)

#1: Neprekidan pogled u oči

Većina ljudi misli da će lažljivac prvi prekinuti kontakt očima kada ga se upita o sumnjivoj situaciji u kojoj se našao. To nije točno. Vjerojatnije je da će vas ta osoba gledati direktno u oči.

To će napraviti iz dva razloga. Prvo, zato jer znaju da vi mislite kako lažljivci prvi prekidaju kontakt očima. Drugo, zato jer žele bolje osmotriti vaše lice. Netremice će vas promatrati kako bi, ukoliko primijete i najmanji znak sumnje, mogli dodavati objašnjenja kojima će pojačati svoje izjave u nadi da ćete povjerovati u njihove laži.

#2: Zapravo ne odgovaraju na vaša pitanja

Ovo ima smisla iz perspektive treće osobe. Ukoliko vam se postavi pitanje na koje ne želite odgovoriti, jednostavno nemojte odgovoriti na to pitanje. Stoga će osoba koja laže odgovoriti odgovorom koji je blizu pravog odgovora na pitanje, ali će izostaviti onu ključnu informaciju koja vam je bitna.

Na primjer: Marko pita Ivu: „Fali mi USB stick . Jesi li ga ti možda uzeo?“.

Ivo odgovara: „Daj molim te, kao da mi treba nečiji USB stick.“ Ili „Daj, ne zezaj me, pa ti gubiš stvari nevjerojatnom brzinom.“

#3: Unošenje religije prilikom odgovora 

Pretpostavljam da ste često čuli odgovore kao što su: „Tako mi Boga, nisam ja to napravio.“ Ne znam kako vi, ali je se definitivno ne trebam zaklinjati ni na što kada dajem odgovore, osim ako sam u sudnici.

Ponekad vam čak mogu pokazati križ na lančiću ili sliku sveca u novčaniku dok vam govore. Kao mafijaši u američkim filmovima – „ Ja sam vrlo religiozna osoba i nikada ne bih takvo što učinio.“  Razmislite malo.

Osobe koje su pravi, istinski vjernici nemaju potrebu to pokazivati svako malo.

Jednostavno bi odgovorili na vaše pitanje, zar ne?

#4: Ne upotrebljavaju skraćenice prilikom odgovora

Ovo mi je jedna od najdražih stvari. Kada ljudi koriste skraćenice to izgleda ovako: „Nisam“ umjesto „Ja nisam“.

Kada nekoga pitate „Jesi li mi ti uzeo novce iz novčanika?“. Dotična osoba vam odgovori „Ne, ja nisam“, tada nije upotrijebila skraćenicu.

U čemu je problem s tim skraćenicama? Čudno zvuči kada se ne upotrebljavaju. Ako me pitate želim li ići u kino i ja odgovorim – „Ne, ja ne želim ići u kino“ onda to zvuči čudno.

Ili me pitate jesam li ja danas bio pored Ivanovog auta i ja odgovorim: „Ne, to nisam bio ja pored Ivanovog auta“, sigurno ćete pomisliti da sam malo čudan. Normalnije zvuči : „Nisam“ ili „Nisam bio“. Ovakve dugačke rečenice izgledaju kao da osoba kupuje vrijeme kako bi dobila na vremenu da smisli novi izgovor.

#5: Govori „da“, a klima glavom „ne“ i obrnuto

Jedan od najpoznatijih primjera je svjedočenje Billa Clintona u aferi Monica Lewinsky.

Dok je izgovarao rečenicu: „Ja nisam imao seksualnu vezu s tom ženom“ glavom je klimao gore dolje kao da govori „da“, umjesto lijevo – desno.

Još jedan poznati primjer je svjedočenje Lance Armstronga za aferu dopinga.

Klimao je glavom „da“ dok je govorio „ne“ i obrnuto.

Na ovo trebate obratiti pažnju, jer u većini slučajeva nije poanta u čovjeku koji žestoko klima glavom „da“, a laže dok govori „ne“. Poanta je u osobi koja je izrazito mirna i govori „da“ dok im glava jedva primjetno, minimalnim amplitudama govori „ne“, ponekad je gotovo i nevidljivo. Stoga jako dobro obratite pozornost na ovo.

Sada imate listu pet neverbalnih znakova na koje se možete osloniti prilikom otkrivanja laži.