Svjetovi su se poprilično razdvojili. Još je trajao dodir svjetova u kojem se moglo prelaziti iz jednog u drugi, ali sve je više bilo jasno da će doći trenutak u kojem takva šetnja više neće biti moguća. Na istome mjestu su mogli biti ljudi koji pripadaju različitim svjetovima, ali između njih je bila sve slabija i slabija komunikacija.
Pokušaji da se održe stari odnosi bili su uzaludni i sve je više umiralo međusobno razumijevanje. Dva svijeta su jedan drugom postajali nevidljivi. Svaki u svojim uvjerenjima i stavovima. Dok su razlike male, još se može održati kakva takva komunikacija. Ali uvećanjem razlika, komunikacija postaje sve manja i manja, dok ne postane nemoguća.
Osnovna razlika između dva svijeta jest strah. Jedan ga svijet gaji i razvija, a drugome svijetu strah nestaje i izostaje. Ljudi sa strahom ne žive u sadašnjosti. Strah im otjera ovo sada i ne dozvoljava mu pristup. Ljudi sa strahom čekaju i gube vrijeme na njega. Stalno čekaju da se desi promjena. Hodaju po vremenskoj crti, malo u prošlost, pa u budućnost, a sve ispunjeno strahom. Sadašnji trenutak im izmiče kao periferna točka u kratkovidnom oku.
U drugom su svijetu ljudi bez straha. Stoje postojano u točki SADA i putuju s njom po vremenskoj crti. Ljudi, situacije i stvari dolaze i prolaze po kozmičkom redu i ritmu. Prihvaćaju i suočavaju se s vidljivim i nevidljivim. Uče, razumiju i shvaćaju. Primaju i daju pomoć, znajući da sebe moraju spasiti sami i da ne postoje vanjska spasonosna rješenja. Takvi ljudi prepoznaju što je prolazno, a što trajno. Što je istina, a što laž. Uporište njihovog bića je u njima samima i komuniciraju s Nebesima bez problema. Prisjetili su se izvornog jezika kojim su nekada komunicirali prvi ljudi.
Dva svijeta više ne mogu preklopljeno funkcionirati. Mogu dobiti uvid jedan u drugoga, ali shvaćaju da više nemaju ništa zajedničko. Dok u jednom svijetu gledaju samo fizičkim očima, u drugom vide i kad zaklope kapke. Dok u jednom čuju samo fizičkim ušima, u drugom svijetu čuju i glas unutarnjeg bića koje nikada nije znalo lagati, ali je do sada bilo pretiho. Dodir još traje… Jer se svima mora dati šansa da progledaju. Da pročuju.
Još uvijek se čude i groze jedni i drugi kad uoče razlike. Pa se svađaju. Svjetovi će se u potpunosti razdvojiti kad se oni iz drugog svijeta pomire rastankom, shvaćajući da svatko ima svoj vlastiti dogovor i svoj izbor. Da je to individualno. I da se nitko nikome ne smije petljati u odluke. U točku SADA će stići svi. Netko prije, netko kasnije. Netko u ovom vremenu, a netko u nekom budućem.
Svatko određuje svoj trenutak SADA za sebe. U trenutku SADA se stoji bez prošlosti. Bez osuda, žaljenja ili ovisnosti o drugima. U SADA se stoji čist, s ljubavlju. Pomiren, hrabar i spreman na putovanje. Bez čekanja. U SADA se ne strahuje za budućnost, nego se zna da nije neizvjesna, već se stvara upravo SADA.