Biti neoliberal u Hrvatskoj, doista je unosan posao. Jedino što morate raditi jest trabunjati laži o slobodnom tržištu u korporativnom bankrotiranom kapitalizmu, podržavati sveopću rasprodaju nacionalnih resursa u suverenim državama koje su pod kontrolom korumpiranog političkog ološa, tajkuna i kriminalaca. Zalagati se javno za slobodnu konkurenciju u monopoliziranoj privredi, dok ste privatni konzultant gangstera tranzicije.
Kao takav, dužni ste prezirati siromašnu i opljačkanu radničku klasu, koja živi bjednije od vašeg psa, koji samo za kupanje i šišanje troši tjednu nadnicu jednog malera ili varioca, jer ako ste radnička klasa to automatski znači da ste zatucani i primitivni gubitnik tranzicije, nesposobni da se snađete i da kao takvi niste niti zaslužili bolji život.
Biti neoliberal znači da se pojavljujete na svim nacionalnim televizijama u društvu veleizdajničkih ministara, koji privatizacijom postaju novopečeni bogataši, da vas svi snimaju, citiraju i hvale, znači da ste omiljena osoba samog premijera, da pišete za režimske novine i da ste redovni govornik na Hrvatskoj televiziji, da se skijate, jedete škampe i živite bezbrižnim životom dobrostojećeg malograđanina, dok većina građana ne može sastaviti kraj s krajem.
I dok godišnje 15.000 ljudi više umire nego što se rađa, dok 100.000 razočaranih ljudi svake godine napuštaju ukletu zemlju u kojoj neoliberali suvereno vladaju, biti neoliberal znači objavljivati svoje budalaštine na trošak poreznih obveznika, u najskuplje plaćenim novinama, gdje u svojim kolumnama napadate sve one ekonomiste koji se zalažu da država ne rasprodaje svoje nacionalne resurse i pritom ih proglašavate ostacima prošlosti, nazadnim snagama iz samoupravnog socijalizma te jasno tražite da se sve državno rasproda, jer država naravno ne zna upravljati svojom imovinom.
Biti neoliberal zahtijeva da se svakodnevno hvalite kako rame uz rame idete s državnim činovnicima u nakaradne privredne reforme i ponosno koračate s izvršiteljima državne vlasti u najveću pljačku u povijesti Hrvatske države.
Biti neoliberal znači da bespogovorno prihvaćate biti dobro plaćeni član nekoliko upravnih odbora javnih poduzeća za koje se zalažete da se po hitnom postupku prodaju, pa na svim tim svojim angažmanima u politici, fakultetu, javnim poduzećima i ostalim polugama u državi zarađujete mjesečnu plaću jednog prosječnog briselskog birokrata, koje se kreću od deset do dvadeset tisuća eura.
E, to, gospodo moja draga, može samo neoliberalna ništarija, pokvarena bitanga i intelektualni skot koji nema u sebi jednu mrvu morala ni ljudskosti, nego samo gleda kako da svoju sebičnu stražnjicu uvali na državne jasle i pritom nema niti trunke samilosti za patnju, siromaštvo i bijedu onih nesretnika koje svakodnevno, besramno pljačka, a koji su mu plaćanjem svojih ogromnih nameta osigurali pristojan građanski život.
