Sloboda u kavezu


Kada neka životinja provede dugo godina u zatočeništvu ona više nije sposobna za život u slobodi..

Kada takvoj životinji otvorite vrata, ona zbunjeno gleda i ne usudi se izaći, a kada napokon smogne hrabrosti i izađe, više nije sposobna za samostalan život i stalno se vraća svom kavezu..

Kavez je postao simbol života i sigurnosti za takvu životinju i čak kad joj pružite slobodu, ona odbija biti trajno slobodna i stalno se vraća svom dugogodišnjem utočištu koje je ništa drugo do kavez s hranom.

Njena sloboda je davno umrla i takva životinja, nažalost, često ugine ako se iznenada nađe u svom prirodnom staništu i unatoč najboljim namjerama da joj spasite život puštanjem u njeno prirodno stanište kako bi životinja bila sretna, spokojna i napokon slobodna, ta bi sloboda, sreća i spokoj kao i njen život u surovoj divljini vrlo kratko trajali.

Ništa drugačije nije s ljudima koji uglavnom ne znaju da se rađaju u kavezu i da je materijalni svijet ništa drugo doli veliki kavez, pa uglavnom mnogi ne poznaju svoju istinsku prirodu, slijepo vjerujući da su odvojeni od cjeline i da su fizička tijela s kojima se poistovjećuju od rođenja do odlaska, često cijeli život ne poznajući svoju pravu prirodu, jastvo, slobodu, pa je velika masa ljudi hipnotizirana iluzijom na koju je navikla i za koju vjeruje da je jedina prava, što je puno gore u odnosu na zatočenu životinju koja je izgubila sposobnost života u divljini..

Današnji ljudi uglavnom odbijaju biti slobodni i žele da njima netko vlada jer su tako programirani, a u osovini sistema je psihopatska kontrola uma, nešto nalik mentalnim programima koji nas oblikuju na način da u naš um usade svoje strasti i porive koji imaju zadatak ostati neprimjetni i zadržati nas u zoni “sigurnog komfora” i vrlo vjerojatno privesti željenom cilju, a to je širenje programa na ostale i tako se vrši globalni socijalni, tehnokratski i nadasve psihopatski inženjering čija je suprotnost naše istinsko jastvo, duša, sloboda, ljubav, zajedništvo, mir itd..

Kada utjecajem okolnosti zaboravimo tko smo, cijena koju plaćamo postaje previsoka i umjesto da živimo u slobodi, često postajemo okovani strahovima. Naša percepcija i svijest tada se sužavaju i tako postajemo lako kontrolirani i sposobni biti dio sustava. Proces oblikovanja uma tada je dovršen, kavez je pretvoren u trajno utočište, a zatvorenik vjeruje kako je slobodan.

Pravi rat vodi se za našu pažnju i fokus koji imaju zadatak da nas oblikuju na mentalnom nivou kako bi prihvatili globalna rješenja problema na svoju štetu, a njihovu korist..

Kako će ova priča završiti ovisi samo o nama, a ne o vanjskim čimbenicima, ali ako se konstantno odbijamo probuditi, tada prizivamo događaje u obliku vanjskih čimbenika koji će nas primorati da otvorimo naše unutarnje oči i tu nema nikakvog izbora jer ako se ne probudimo nećemo biti sposobni za našu slobodu i naš let..

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp