Vergarola


Nedilja je.

Lipi sunčani dan vanka zove.

Mala dica i njihove matere

se noven danu vesele.

Na more u dragu Vergarolu već lete.

Srići ni bilo kraja i kad su najviše uživali

od jedanput strahovite eksplozije ugasile su

živote 65-ero ljudi i još 50-ero teško ranile.

Bilo je to 18. angušta 1946. lita.

Ka nesrića,

ka tragedija

ka tuga.

Toliko mrtvih i toliko ranjenih u jenen hipu

zavilo je grad Pulu u črno da črnije ni moglo biti.

Za umriti od tuge i žalosti.

Zbog čega i zašto je nika beštija od čovika

to moga učiniti.

Ki je tu strahotu, ti gnjusni i nemoralni čin učinija?

Nažalost, ni dan denas, pokle 75 lit, još vajka se ne zna

koji su to neljudi učinili.

Jedini ki to „znaju“ su i joped

naši dragi talijanaši

ki su u toj velikoj tragediji u Vergaroli

našli razlog za egzodus hrvackih izdajica u Italiju.

Denas mi Hrvati i joped

našin poznatin hrvackin

dobročinstvon preuzimamo

njihove grihe na sebe i sveopćon

masmedijskon paljbon

dajemo podršku noven podivljalon

talijanaštvu na području cile Istre.

Ža mi je, jako mi je ža,

da se strašna tragedija

u Vergaroli na šporki način

koristi u svrhu nove fašizacije

naše drage Istre.

Sloganon Viva Noi!

na jumbo plakatima

pozivaju svoje sljedbenike

na nove talijanaške pohode na svoju rodnu grudu

i svoj narod.

Da, da, i tiči na granah vide da je to tako,

ma nidan ni jenu besidu

da bi protiv tih bolesnih talijanaša reka.

Više ne smimo mučati.

To moramo fermati,

a žrtvama Vergarole obećati da ćemo he

u našin srcima zavajka nositi.

Na taj će način naša povijest

budućin generacijama biti

pravi svjedok vremena,

život pamćenja,

svjetlost istine i učiteljica života,

kako su to već zdavno rekli stari Latini.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp