Kako nas Rudolf Steiner kojem je posvećen ovogodišnji Zrinski art festival u Čakovcu, potiče da budemo svoji, slijedimo svoje instinkte, da dišemo s prirodom i otvaramo svoje mentalne kanale k astralnoj inteligenciji, kako bi nas duhovno nadahnulo, tako i ova tematska izložba teži probuditi kod fotografa (članova umjetničke udruge ULUPUH) sjećanja na to što su tijekom odrastanja željeli postati, ali ih je život, obitelj i unutarnja potreba vodila drugim putem. Prisjećajući se svojih nekadašnjih neostvarenih želja ostvarila se zanimljiva izložba nadrealističkih foto kolaža, ili autoportreta u okruženju koje evocira autorovu djetinju želju, dočarava nekadašnje težnje režiranim manifestacijama simbola kojima se pojašnjavaju gledateljima neostvareni snovi. Samo su rijetki oduvijek težili redateljstvu i fotografiji.
Tko u dječaštvu nije želio biti vozač kamiona, policajac, vatrogasac, traktorist, mađioničar, vojnik i vitez? U tinejdžđerskoj dobi svatko je, baš, i dječaci i djevojčice želio postati glumac, a oni glazbeno nadareni, čak su kratko i postali rockeri ili klasičari. Tko nije u gimnazijskoj dobi tajno pisao ljubavne ili protestne pjesme protiv nepravedno vođenog svijeta? Oni s likovnim talentom priželjkivali su postati slikari, možda i kipari, ili makar povjesničari umjetnosti, kritičari i novinari, da bi ih na kraju privukao fotoaparat.
Fotoaparat je magična sprava koja lovi sunčeve zrake i prisiljava ih da svoje zapise ostavi trajno na papiru, danas već u digitalnoj formi s kojom se onda dalje manipulira, povećava, umanjuje, šalje, umnožava, printa, projicira i štošta drugo radi. Fotograf mudro i spretno odabire djeliće iz ukupne slike svijeta i pritom bira hoće li to biti manifestacija prirodne i duhovne ljepote ili kritika društvenog nemara ili strahote ljudske ratničke naravi. Ovdje na ovoj izložbi autori su svoje fotografske vještine i imaginaciju usmjerili na virtualnu, prošlu i odsanjanu stvarnost, konstruirajući spotove malog osobnog dnevnika svog odrastanja.