Ne boj se dna


U svom sam životu često bila na dnu. Ne u smislu gladi ili beskućništva, već unutar sebe. Iako je teško biti na dnu, jer tu je kal i smrad, ipak, takva životna razdoblja pomogla su mi da izgrađujem sebe u bolje ljudsko biće.

Kad se osjeti smrad govana, koji para nosnice i pluća, to osvještava sve one skrivene dijelove koje čovjek uporno zataškava i blesavo se pravi da ih nema. Ostati predugo na dnu znači stjecati navike podnošenja smrada i težine i ubrzo se zaboravi da se čovjek mora dignuti iz toga. Navikne se na dno i tu se ostaje…

Teško se boriti za zdravlje u bolesnoj sredini, za čistoću u prljavštini. Ljudi ostaju u kaljuži jer ne vide čvrsto i čisto tlo. Traže sigurnost. Iz takve prljave sredine ne vidi se ništa. Zamagljeno je, gusto i sakrije sve ljepote okolo. Ponekad je potreban samo jedan korak za izlazak iz tame… Nekada je dovoljno samo dignuti glavu i pogledati oko sebe…

Svijet koji vidimo je odraz nas samih. Onaj odraz stanja u kojem smo trenutno. Sve ide iz nas prema van. Ako dozvolimo emocijama kao što su nemoć, težina, bolest i besmislenost da predugo ostanu u nama, naš će svijet izgledati upravo tako: nemoćno, teško, bolesno i besmisleno. Ali, to je stanje koje nam je dano da bude trenutno. Da nas prodrma i da nam pokaže samo jedno: tako uopće ne treba biti.

Postati svjestan svojih vlastitih vrijednosti uistinu je teško u svijetu koji iskorištava te iste vrijednosti, a uporno ih negira. Time ih istovremeno i iscrpljuje. Što više čovjek postaje svjestan svojih vrijednosti, svoje osobne moći, to više sprječava parazite da se koriste njima.

Najjednostavniji zakon života. Kako vidiš sebe, tako te i drugi vide. Mnogo je stvari naopako. Vidjeti istinu nije teško ako naopaku stvar okreneš kako treba. Uostalom, parazitski moćnici su jednom istinu i okrenuli naopačke. Učinili su da čovjek pomisli kako mu parazit treba, a ne on parazitu.

Biti na dnu pruža mogućnost da se poželi vidjeti dno odozgor. Stanje se promijeni kada čovjek stvarno pogleda u sebe i zapita se što je zaslužio, za što je spreman, što sve može i koliko stvarno vrijedi. Ne treba se bojati dna. To je tlo koje se može prijeći, s kojeg se može u bilo kojem trenutku otići.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp