Jeste li ikada probali otići na spavanje i ostaviti pranje posuđa za sutra, zavrnuti rukave košulje jer na njima nema gumbiju? Jeste li usred ljeta probali navući zatvorene cipele jer vam se ne da stavljati lak na nokte ili obući traperice kako biste odložili depilaciju? Jeste li ikada probali reći bilo kome, pa i samima sebi „neću“, isprobati pola ormara kao curetak i potom sve ostaviti na krevetu…
Jeste li probali ući u kuću i u hodu izuti cipele koje se iznenađene gledaju s dva različita ugla, odustati od kuhanja i uživati u komadu sira i čaši vina, a problemima se samo nasmijati i pustiti ih na miru? Jeste li ikada popričali s potpuno nepoznatom staricom u prolazu, spasili gomilu bubamara iz bazena, poklonili svoju omiljenu stvar nekome, dali zadnju kunu iz džepa prijatelju i nikada mu to priznali?
Jeste li ikada probali biti sami, a da vam ne bude dosadno? Jeste li ikada isključili telefon, zaboravili na važan sastanak, nasmijali se u lice onome tko vam laže i pustili ga da vjeruje kako je dobar glumac?
Jest li pokušali svake večeri gledati zalazak sunca umjesto neke serije? Jeste li ikada bili zahvalni nesanici i prepustili se svitanju, sanjali budni i kad vas netko uporno budi, podjetinjili i igrali skrivača s djecom iz kvarta dok vam srce jako kuca od uzbuđenja, tražili papuču po stanu i na kraju hodali bosi? Jeste li uspjeli ne iznervirati se kada vam zagori ručak, ne očajavati ako vam se pokvari auto?
Ja jesam … i opet ću… Zavezat ću kosu jer mi frizura nije baš ok, umjesto šminke nataknut ću naočale za sunce, obući ću prvu stvar koja mi padne pod ruku i pješke odšetati u svoju slobodu…
