U našem svakodnevnom životu gotovo svugdje slušamo, čitamo i gledamo emisije o PR  profesiji.

Zamolili smo našeg savjetnika Marka-Ivana Pekicu, čovjeka fantastične međunarodne karijere (Coca-Cola, Philip Morris, Formula 1, Reynolds, Schweppes, Meinl, Maggi, Japanese American Tobacco…), da nam ispriča priču o njegovom pogledu na ovu zaraznu „PR – bolest“, koju gospodin Marko-Ivan smatra profesijom SNOVA.

 Listajući po bogatoj arhivi mojih radova nataloženih kroz moju 50-godišnju međunarodnu PR karijeru, ne bez razloga, zaustavio sam se na materijalima iz, meni posebno dragog područja PR-a.

Na lepezi širokog spektra mojih profesionalnih aktivnosti, PR doista zauzima vrlo važno mjesto.

Kada se danas u „zlatnim godinama“ mojega burnog života osvrnem na moj cjelokupni rad, PR mi je, uz film, novinarstvo i predavanja na fakultetima, seminarima i kongresima, pružio sve najljepše.

Odmah moram zahvaliti svim kompanijama i brandovima za koje sam radio što su mi pružili prigodu da izrazim sebe u svoj mojoj punoći.

Priznajem da mi to nije bilo teško, jer filozofija PR-a je i moja životna vodilja.

Čini dobro i kako kažu PR-ovci, pruži prigodu drugima da o tome govore i pišu.

Oh, kako je dobro živjeti za dobro. Kako je dobro kroz život putovati s ljubavlju.

Kako je divno ljudima poklanjati osmijeh, nadu i optimizam.

Kako je divno znati da je istina sveta i nepobjediva (ISTINA JE JEDINO PRAVILO PR-A).

Kako je divno znati biti iskren i uvijek spreman pomoći napuštenim, poniženim, obespravljenim i zaboravljenim ljudima.

Kako je divno imati osjećaj za druge ljude. Kako je divno biti ambasador  svoje tvrtke ili institucije.

Kako je divno sudjelovati u rađanju, njegovanju i održavanju dobrog glasa o našem brandu, našoj tvrtki, našoj instituciji i našoj osobnoj reputaciji.

Kako je divno graditi uzajamno razumijevanje između nas i naših javnosti.

Kako je divno kreirati pozitivan javni image našeg branda i slaviti naše uspjehe.

Kako je divno znati da ćemo medom uloviti mnogo više muha nego octom.

Kako je divno znati priznati našu eventualnu grešku i raditi na otklanjanju njezinih, ne daj Bože, štetnih posljedica.

Kako je divno znati to prenijeti mas medijima. Kako je divno znati medijima ispričati prave informacije o načinu kako ćemo otkloniti naš propust.

Mi nikoga ne uvjeravamo i nagovaramo, mi informiramo i našim javnostima pružamo mogućnost donošenja njihovih odluka.

Iskrenost, opuštenost, spontanost, entuzijazam, strast, lojalnost, laka dostupnost, pravi su alati svakog dobrog PR-ovca.

PR-čovjek nikada ne zaboravlja da je on čovjek koji gradi, njeguje i čuva ugled naše tvrtke, našega branda i svoj osobni dignitet.

PR-čovjek je multikulturalna osoba oplemenjena talentom i bogatim iskustvom.

PR-čovjek ne poznaje zabrinutost, on je uvijek nasmijan i srdačan i nikada ne dolazi iz „Mrkonjić grada, Mrkodola  ili Mrkoplja“.  

PR-čovjek zna uvijek mirno reagirati i u najtežim trenucima svakodnevnog stresa zna donijeti pravu odluku.

PR-čovjek uvijek će, prije nego donese konačnu odluku, eventualni problem proanalizirati, promisliti i tek onda reagirati.

PR-čovjek nikada neće u  komunikaciji sa svojim javnostima koristiti nerazumljive riječi.

PR-čovjek je humana osoba koja živi za druge ljude. On je jednostavan, jasan i skroman.

PR-čovjek nikada ne misli crno i ne poznaje pesimizam. PR-čovjek nikada ne kasni (to je privilegij kraljeva, ali ga oni nikada ne koriste, oni samo imaju privilegij dolaziti zadnji).

PR-čovjek komunicira izravno, iskreno i s ljubavlju.

PR-čovjek zna  motivirati i svojim suradnicima pružiti šansu da dokažu svoje vrijednosti.

PR-čovjek ima poseban dar: on zna slušati, čuti i vidjeti.

PR-čovjek vješt je govornik i dobar pisac – on je pravi kozer.

PR-čovjek u svojim javnim nastupima zna probuditi pozornost auditorija (zna na pravi način i u pravom obliku emitirati svoje poruke).

PR-čovjek ne poznaje osobnu zamjenicu JA, on zna da osobna zamjenica MI u svakoj komunikaciji donosi uvijek više bodova u našu korist.

PR – čovjek nikada ne laže. (Larry King – CNN: Nikada nemojte lagati, jer bi vam mogla izrasti grba na leđima)

PR- čovjek na određene evente odlazi da bi bio viđen, a ne da svojim tapšanjima ljudima lomi kosti ili da provjerava trbušne mišiće gostiju.

PR-čovjek nikada na eventima ne juri po švedskim stolovima (Letitia Baldridge, šefica kabineta JFK-a nas je u svojim radovima upućivala: Dođite na vrijeme, dođite u tišini, znajte se izblendati i na vrijeme otići.)

PR-čovjek nikada ne trača i ne sudjeluje u traču, on zna braniti napadnutu osobu.

PR-čovjek sebe najavljuje spontano, uzbudljivo i strastveno (on se zna srdačno „rukovati“ sa svojim auditorijem).

PR-čovjek dobro zna da se ljudi u komunikaciji najviše muče zbog bolesnog ega.

PR-čovjek dobro zna da nas psiholozi upućuju da se ugledamo u stabla i njihove grane koje se bez obzira koliko ih ima, nikada međusobno ne svađaju.

PR-čovjek zna da smo i mi dio jednog stabla, njegovo ime je čovječanstvo.

Grije nas isto sunce i kupaju iste kiše. Sjetimo se toga dok međusobno komuniciramo i djelujemo – Elia Pekica Pagon.

PR doista na najljepši način kreira miran međusobni odnos naših javnosti, ali, da ne zaboravimo, PR kreira i karijere budućih predsjednika, političkih lidera, managera, Tv i filmskih zvijezda, likovnih umjetnika, sportskih asova, velikih businessmana, itd, itd.

PR gradi ljubav, snagu, mir, veselje i mudrost koja nas vodi kroz naš život.

PR nas uči da je Bog istina, da je Bog ljubav i da je Bog jedina snaga koja kontrolira naš život, naš duh i našu svijest.

Dobro je znati i to da PR nije rezerviran samo za ljude zadužene za rad u odjelima PR-a.

PR ambasadori smo svi mi. PR živi i na britanskom kraljevskom dvoru, u Bijeloj kući,  Kremlju, Zabranjenom gradu, Oxfordu , Cambridgeu, Sorbonni, Stanfordu, na ulici, autobusnoj stanici, u čekaonici, u bolnicama, školama, dječjim vrtićima i u domovima za stare i nemoćne, u policijskim postajama, graničnim prijelazima, turističkim uredima, hotelskim recepcijama, zrakoplovnim kompanijama….

PR je oružje kojim pobjeđujemo ili bivamo pobijeđeni.

PR je danas doista svugdje prisutan i dobrodošao, pogotovo kao rječnik prepotentnih i bolesnim egom napunjenih bahatih političara i oholih managera.

PR-čovjek dobro zna kako je Albert Einstein definirao bolesni ego.

Izrazio je to formulom: više znanja – manje ega, manje znanja- više ega.

Mogao bih još dugo i naširoko pričati o PR-u, ali ostavimo nešto i za naše sljedeće druženje.

Prije nego vas pozdravim, uputit ću vam samo još jedan savjet.

Znajte koristiti svo bogatstvo PR-a i vaši će putovi u budućnost biti popločeni uspjesima.

Sretno!