Teško je biti pametan i mudar u ovim surovim, turbulentnim vremenima. U vrtlogu smo nečeg jačeg od nas samih, ali unatoč tome, imamo mogućnost izbora. Zlo ne možemo izbjeći, živimo u dualnom svijetu. Mi smo dio toga, ne možemo se separirati.

Za sebe smatramo da smo pravedni i pošteni, dobri i moralni, a da su drugi ovakvi ili onakvi… I jesu. Svakakvi su. Svaki je čovjek maramica s dva lica. Nije Isus uzalud sjedio sa prostitutkama i razbojnicima… Oni nemaju lažni moral… Više volim iskrenu prostitutku, nego lažnu, namaskiranu, pravednu ženu. Biram kome srce poklanjam. Ponekad pogriješim. I ja, da, pogriješim. U procjeni, u poklanjanju povjerenja.

Svi smo mi nekome predivni, a netko nas ne može smisliti… Sve je stvar energije… Prepoznavanja duše u danom trenutku. Najveća spoznaja je da nismo savršeni… Onda prestaje potreba za glumom, maskom, za sviđanjem drugima… Ionako će vas prihvaćati samo oni koji rezoniraju s vašom dušom…Ponavljam, uvijek je stvar u energiji…

Okruženi licemjerjem, dvoličnošću, lažnim predstavljanjem sebe, jesmo li se ikada upitali – jesmo li i mi sami takvi? Naravno da jesmo. To je bolna istina. Zaviriti u sebe, to je bolno. Ima puno smeća.

Ali postoji jedna fascinacija – nisi savršen! I to je oslobađajuće…. I još nešto…dozvolim svakome da me upozna, da mi se približi. Ali ako osjetim na svojoj koži da me na bilo koji način zloupotrebljavaš, ne zanimaš me. Ne diraj me, neću ni ja tebe. Diraj me i ja ću tebe. Ne ugrožavaj moju egzistenciju, nisi mi ni mater ni otac. Čak ni oni nemaju pravo na to.

Osjećaj sebe, slušaj sebe, daj šansu, ali ne dozvoli da te koriste za svoje svrhe… Eto… Raspisala se…