Kad se ego pita – jesam li otpustio?


Iako je Dr. Hew Len u struci koja je zapravo i izmislila taj termin “ego”, kaže kako ga on osobno nikada nije vidio. To je zato što je ego zapravo sjećanje, to su podaci i programi, to nije identitet. Ego nikako ne može biti „Ja“. To je opis cijele stvarnosti i kompletna osobna povijest zbijena u tzv. osobnost. On će se urušiti kada se uruši jedna od tih komponenti ili sve, a „Ja“ je ono što preostane.

To je zapravo vječna petlja iz koje se ne možemo lako izvući. Intelekt to ne može nikada razumjeti jer je za njega to preapstraktno. On ode na seminar i kaže: „Aha, tako se znači otpušta!“ I onda se vrati doma u okruženje iz kojeg i u kojem je nastao kaos koji sad želimo čistiti, te se pita: „E, a kako ću sad ovo otpustiti?“ On traži novu formulu za svaku situaciju jer nije u stanju razumjeti prirodu sjećanja. Ona su energija, strani implantat koji održavamo unutarnjim dijalogom. Sve je to opet intelekt, upravo je on taj koji vječno brblja.

Ho’oponopono je praksa čišćenja, odnosno propuštanja onoga što nam dolazi. To je otpuštanje. Kao da prema vama ide lopta, pa se sagnete i produžite dalje. Ili u prometu – to je najbolji primjer – kada vam netko odjednom izleti sa sporedne ceste i za dlaku izbjegnete sudar. Intelekt će se angažirati, proučavat će što se to približava, odakle dolazi i tko je bacio loptu ili tko vozi. Onda će analizirati kako to, tko je kriv, ići će tražit bacača/vozača i svađati se s njim. To će trajati cijeli dan jer je to zapravo drama (a ona zna biti jaki energetski uzurpator) i um će je vrtjeti jako dugo, možda i nekoliko dana. Ako se sagnemo i produžimo, cijela ta energija ostat će nama. A kasnije ćemo je koristiti za kreativne stvari, za iscjeljivanje, odmaranje, što god.

Radi se samo o očuvanju energije, a intelekt je troši u ogromnim količinama. Ako otpustimo, ona će ostati za druge stvari. Njome se možemo izvući iz paklenog posla, opakog šefa, bračnog partnera nasilnika, bolesti, zlog susjeda; jer kada imamo energije imamo i toliko nam potrebno samopouzdanje, odnosno dovoljno snage za poduzimanje svih potrebnih koraka u smjeru naše osobne sreće koje kao energetski mrtvaci zasigurno nismo u stanju poduzeti.

Anita Moorjani, lijepo je rekla: „Energija je ključ, bez nje nema iscjeljenja. Caka je u stalnom podizanju osobne energije, u njezinoj štednji i pravilnoj preraspodjeli. Prilagodite svoje živote, prenamijenite svoju energiju iz “jadan ja” u Volim te.“

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp