Javne osobe trebale bi voditi računa o tome kako i na koji način komuniciraju s ljudima. Zašto? Zato jer će jednom kada njihov način komuniciranja procuri u javnost doći do neizbježne revalorizacije njihova imidža i mogućeg narušavanja njihova ugleda, ukoliko su, ne daj Bože, izgubili kontrolu i reagirali impulzivno. Privatna i javna komunikacija danas se isprepliću. Javne osobe pod stalnom su prismotrom svakoga s kim komuniciraju i pitanje je trenutka kada će netko poželjeti nešto privatno učiniti javnim.
Zato, jednom kada postanemo javna osoba, ponavljam, trebamo voditi računa o našoj komunikaciji bilo s kim, bilo gdje i bilo kada. SMS poruke koje nekome upućujemo također u bilo kojem trenutku mogu postati javne. Imajmo to na umu.
Uzmimo za primjer jučerašnji slučaj. Sjetimo se, jučer su u javnost procurile SMS poruke koje je Severina navodno slala Ljiljani Klinger, ravnateljici zagrebačke Osnovne škole Matije Gupca koju pohađa njezin malodobni sin Aleksandar. U tim porukama naša se popularna estradna zvijezda Severina, koja nakon svojedobnog skandala s video uratkom eksplicitnog sadržaja doista pazi na svoju sliku u javnosti, veoma pogrdnim rječnikom obraća ravnateljici Ljiljani Klingor, optužujući ju za maltretiranje njezina maloljetnog sina.
“Moje dijete si poslala u Heinzelovu sa sedam i po godina. Pa zadavila bih te rukama, babo”, “Stara, šepava, ružna babo”, “Sjedit ćeš i drhtat’ i trest’ se krivonoga, kao što sam se ja tresla kad si mi maltretirala dijete”, “Stara, zovi donatora koji te uvalio u problem. Jedva čekam da te uhapse i da život provedeš kako zaslužuješ. Mog sina si maltretirala. Svi nalazi će izaći van. Samo da stigne presuda”, “Napravit ću ti prosvjed ispred škole da te izbace, ne s mamama kojima djecu iz škole kupi tko stigne, nego ću okupit’ ljude na fejsbuku. Tvoje neistine koje si pisala ću čitati kod Šprajca. Dosta je bilo tvoje tiranije…”
Ljiljana Klinger uplašena za svoj život, obratila se potom ministru Davoru Božinoviću e-mailom navodeći kako policija nakon njenih prijava nije poduzela nikakve korake te je napisala: “… Ozbiljno se bojim za svoju sigurnost, molim Vas da mi pomognete kako ne bismo umjesto upozorenja gospođi, morali slati brzojave sućuti”.
Severinina odvjetnica Jasminka Biloš u javnosti je potvrdila da je njena klijentica poslala te poruke, navodeći da je Severina reagirala ljutnjom kao ljudskom reakcijom na traumu za koju odgovornom drži Ljiljanu Klinger jer je intervenirala u njen privatni život i reakcija je obojena tim stanjem. Severina nije prijetila Ljiljani Klinger nekim zlom koje se goni po službenoj dužnosti niti po prijedlogu. Eventualna kaznena djela protiv ugleda i časti gone se po privatnoj tužbi, pa pozivanje Vlade i Ministarstva u svoju zaštitu apsolutno nemaju zakonsko uporište.
Bilo kako bilo, ovo je samo jedan primjer koji govori o tome da smo svi mi ljudi koji možemo u bilo kojem trenutku reagirati tko zna kako. Najteže je kontrolirati sebe, pogotovo ako imaš osjećaj da ti netko nanosi nepravdu. Nitko ne zna što se zapravo dogodilo, javnost zna samo ono što mediji prenose. A istina je tko zna gdje. Negdje između, vjerojatno. No, ono što iz ovog primjera možemo izdvojiti je to da bez obzira u kakvim se okolnostima trenutno nalazimo, moramo znati kontrolirati sebe i svoje reakcije jer one u bilo kojem trenutku, ako smo javna osoba, mogu postati dostupne javnosti.