Iskreno vjerujem da u odnosima u kojima doista postoji ljubav u pravom smislu riječi, odnosno u odnosima koji se temelje prvenstveno na ljubavi, ne dolazi do problema do kojih dolazi u mnogim drugim odnosima ili se oni ne doživljavaju na standardni način.

Ako do njih kojim slučajem i dođe, rješavaju se brzo i nekim prirodnim slijedom.
Bez previše uplitanja uma i seciranja stvari. Jer to je ljubav. Ona jednostavno tako rješava stvari. Problem s ljubavlju nije taj da ljubav nešto ne može premostiti jer nema toga što ona ne premošćuje ako je ljubav. Problem s ljubavlju je taj što se štošta naziva ljubavlju što u svojoj biti ona nije.

Da bi u nekom odnosu doista vladala ljubav, oba sudionika tog odnosa trebaju u njega ući čista srca i isključivo s namjerom davanja i primanja ljubavi. Ovako na prvu nam to može izgledati sasvim logično i može nam se činiti kao nešto što načelno i jest temelj većine odnosa.
Barem na njihovu početku. No, nažalost, to je temelj tek manjine odnosa. Zato su istinski ispunjavajući i skladni odnosi prije iznimka nego pravilo.

Kvaliteta odnosa između dvoje ljudi, nevezano o kojem se odnosu radi (iako su partnerski odnosi po tom pitanju najintenzivniji i najkompleksniji jer sadrže i neke komponente koje ostali odnosi ne sadrže – poput intimnog odnosa koji iznosi na van iznimno mnogo unutarnjih, često i nesvjesnih svjetova neke osobe) ovisi ponajviše o emotivnoj prtljazi koju je svatko od sudionika donio u taj odnos, kao i načinu na koji je svjestan sebe i svojih emocionalnih svjetova.

Emocionalna je prtljaga također povezana s namjerom s kojom ljudi ulaze u odnose i s kapacitetom voljenja koji određena osoba posjeduje. Postavlja se pitanje – postoji li doista kapacitet voljenja, odnosno, može li se reći da neki ljudi mogu manje ili više voljeti od drugih?

Ljudi koji nose sa sobom mnogo neosviještenih emocionalnih blokada, najčešće iz djetinjstva ili rane mladosti, a odnose se na razne potisnute stvari koje nisu nikada riješili sa sobom, duboka zamjeranja u odnosu na jednog ili oba roditelja i drugo, vrlo često tijekom života razvijaju određeni štit oko svoga bića u svrhu samozaštite i skrivanja tih bolnih dijelova te se na taj način ne mogu prepustiti osjećajima ili se prepuštaju djelomično i to naravno utječe na njihov kapacitet voljenja.

Odnosno, oni obično imaju problem s istinskim voljenjem i u odnose ne ulaze s čistom namjerom primanja i davanja ljubavi, već je njihova namjera često nešto drugo.
Ovo, naravno, mnogo puta uopće nije svjesno i oni to ne rade „namjerno”.
No, kada se u odnosima neprestano ponavljaju isti obrasci ili češće dolazi do izvjesnih problema koji se rješavaju uz napor, a katkad se i ne riješe, pa nastupi prekid odnosa, obično se radi o tome da jedan ili oba sudionika nisu riješili svoju emocionalnu prtljagu i nisu čisti ušli u odnos.

Postoje i odnosi u kojima su bića svjesna ili uz partnera vrlo brzo osvijeste emocionalne blokade i krenu raditi na njima, a od partnera traže razumijevanje i podršku te mu iskreno daju do znanja kako znaju o čemu se kod njih radi i da ih nešto blokira. Takvi odnosi su obećavajući i mogu postati odnosi potpuno čiste namjere.

Tko su, dakle, ljudi koji uistinu znaju voljeti? To su ljudi koji su svjesni sebe i znaju tko su. Teško je očekivati od čovjeka koji nije spoznao sebe da spozna jednu tako čudesnu strukturu kao što je ljubav.

To, dakako, ne znači da voljeti znaju samo prosvijetljeni mudraci. Ali ide u tom smjeru da čovjek koji nije svjestan svojih emocionalnih blokada i koji je iz nekog razloga emocionalno zakočen može imati smanjeni kapacitet za ljubav. To ne znači da se taj kapacitet ne može povećati ili dovesti u stanje najčišće ljubavi. Naravno da može, ali prije toga bi trebao postati svjestan blokada i  postaviti namjeru za njihovo rješavanje.  Odnosi u kojima su oba sudionika riješila svoje emocionalne blokade i otvorila se u potpunosti za ljubav rijetko doživljavaju krize ili nesuglasice.

Kriza je gotovo uvijek pokazatelj toga da netko od nas nije otvoren do kraja ili nije svjestan svojih blokada.

Svjesnost rastvara blokade na svim poljima, podiže odnose na novu dimenziju, unosi sklad u veze i povećava kapacitet za istinsku ljubav. Bez svjesnosti je takva ljubav gotovo iluzija.