Dragi moji Istrijani (Hrvati pravi), od srca vam zahvaljujem na vašim čestitkama i velikoj podršci mojoj želji da hrvatskoj javnosti prikažem pravu sliku o nevjerojatno „velikoj brojnosti“ Talijana u Istri (čitaj talijanaša ili još bolje Hrvata koji se srame svog porijekla). Priznajem, vaša mi, dragi prijatelji, podrška jako godi, jer vidim da nisam sam i jer vidim i znam da o tim odnarođenim Hrvatima mislimo isto. Neka ih, neka!

Znam da pate i da se duboko u sebi, srame samih sebe i svojih predaka. Furio(zni) Radin con grande orgoglio italiano i hrvatski dušebrižnici (IDS) talijanaša u Istri mogu doista biti sretni i ponosni. Istra je danas, na našu veliku žalost, sklonija fašizmu nego u vrijeme Mussolinijevog fašizma, koji je, to dobro znamo, imao namjeru zatrti sve hrvatsko u hrvatskoj Istri.

Mene posebno „veseli“ što Europi i cijelome svijetu želimo pokazati svekoliku nacionalnu i vjersku toleranciju i pravednost. Svaka nam čast. To je Hrvatska. To je convivenza između Hrvata i Hrvata, pardon neHrvata. To svijet ne poznaje. Mi jednostavno uživamo da kao većinski narod u Istri budemo podređeni manjini talijanaša koji u Istri imaju sva moguća prava, a posebno ih veseli pravo na dvojezičnost.

U Istri je dvojezičnost doista „vrlo opravdana“, jer brojnost istarskih „Talijana“ je vrlo „velika“.

O tome najbolje govore njihova prezimena:

Affri (Afrić),  Andretti (Andretić), Andreichich (Andrijanić), Andricci (Andričić), Antolli (Antolović), Antonini (Antonić), Ardetti (Ardešić), Baresi (Barešić), Bilich (Bilić), Bartolli (Bartolić), Marussi (Marušić), Poretti (Poropat)…

Da dalje ne idem, završit ću s „najtalijanskijim“ prezimenom Radin. U vrijeme popisa hrvatskog stanovništva, talijanaši će jedva čekati istaknuti svoje „talijansko“ porijeklo i nacifašističku pripadnost.

Nakon svega što se događa oko nas, preostaje mi da uskliknem: Viva Italia, patria nostra!

Šalu na stranu, pitam se – kakva smo mi to Država koja daje veća prava šačici izdajica nego većinskom hrvatskom narodu?

Pišući ovaj moj plač nad istarskom sudbinom, u mojoj sam arhivi pronašao dva tekstualna priloga koji na vrlo slikovit način govore o „Talijanima“ u Istri.

Molim vas, pročitajte ih i uživajte.

„Započevši s ovom školskom godinom u općini Tar-Vabriga talijanski će jezik biti obvezan školski predmet.

Ova se odluka općinskih vlasti opravdava tobožnjom „primjenom ravnopravnosti hrvatskog i talijanskog jezika“ i ne smije se promatrati samostalno i izdvojeno iz cjelokupne političke i društvene stvarnosti koja nam se u Istri događa od osamostaljenja Hrvatske države, jer ako bi se gledalo na taj način onda bi se moglo upasti u zamku koje nam podvaljuje IDS-ova protuhrvatska vlast.

Istina je bitno drugačija: pod krinkom suživota, dobrosusjedskih odnosa, tolerantnosti, multikulture i ostalih ispraznih fraza provodi se sustavno i dobro organizirano potalijančivanje svega što talijansko nije.

Ističe se kako je velik dio stanovništva te općine talijansko, a pogledamo li prezime osobe koja je navedenu odluku obrazložila (Radoicovich) vidjet ćemo što nas ustvari čeka, potalijančivanje!!!

Jer, Radoicovich je čisto talijansko prezime, isto kao i Radolovich, Babich, Diminich, Vidovich….

Ovakvi primjeri potalijančavanja hrvatskih imena i prezimena su se sustavno provodili u fašizmu kada se zatirao svaki trag hrvatskoj uljudbi i uopće postojanju na ovom dijelu hrvatskog ozemlja.

Danas su velikotalijanski borci očito shvatili kako nije pogodno vrijeme za oružanu borbu i nasilnu talijanizaciju, pa su upregli svoje sluge iz IDS-ovih redova da obave njihov posao na način prikladan današnjici – politički lukavo, prikriveno i pod novoizmišljenim humanističkim parolama.

Iskreno, svaka im čast, uspijeva im i talijanizacija se uspješno provodi.

Imena ulica, trgova, gradova, toponima su potalijančena, talijanske zastave se svakodnevno vijore na mjestima na kojima im uopće nije mjesto.

Pula više nema hrvatsko (Zagreb) kino već talijansko (Valli), uvedena je zabrana zapošljavanja ako se ne zna strani (talijanski) jezik, političke funkcije se dodjeljuju po nacionalnoj osnovi (talijanski dogradonačelnici, vijećnici…), fašisti otvoreno šeću istarskim gradovima zajedno s predstavnicima talijanske zajednice i gradskih vlasti (obilježavanje tragedije u uvali Privlaka), zabrana govorenja materinjim hrvatskim jezikom u talijanskim školama (naprimjer u osnovnoj talijanskoj školi u Puli gdje nastavnici galame na djecu – „Non parlate Croato“), itd, itd.

Primjera je bezbroj samo nema nasilja i sve je po zakonu, vrlo lukavo.

Više ne trebaju nasilno mijenjati prezimena – ljudi to rade sami, više ne trebaju nasilno tjerati djecu u talijanske škole – ljudi to rade sami.

Jedan manji dio Istrana je prodao svoju nacionalnost za izlet u Veronu, za par besplatnih udžbenika, za par besplatnih večera na račun općine.

Neka im, to je na njihovu sramotu! Mi ostali, većina, nismo zaboravili što smo – mi smo istarski Hrvati, Istra nam je zavičaj, a Hrvatska domovina!!!

I nikada, ali baš nikada, nećemo postati Talijani!!!“.

Tomislav Benčik, Hrvatska Čista Stranka Prava – podružnica Pula, predsjednik podružnice, 02.09.2010. godine, hcsp.hr

Proglašeni najbolji sportaši Talijanske unije

„U rovinjskom Multimedijalnom centru održano je proglašenje najboljih sportaša Talijanske unije u Hrvatskoj i Sloveniji za 2011. godinu.

Najviše pozornosti u prepunoj sali sportaša, roditelja i brojnih gostiju, izazvao je bivši talijanski nogometni reprezentativac Giancarlo Antognoni, legendarni RAI komentator Bruno Pizzula te visoki gosti Zajednice Talijana iz Trsta, Kopra, Rijeke i Rovinja.

Nakon bogatog kulturnog programa proglašeni su najbolji sportaši:

Najuspješniji senior je Giovanni Cernogoraz, strijelac, reprezentativac Hrvatske discipline TRAP iz Gusara Novigrad koji putuje na OI u London, a najbolja seniorka je Stella Zambelli, u jahanju iz Rijeke. Najbolji juniori su Antonio Poretti, jedriličar rovinjskog Maestrala i Sandro Venier, odbojkaš Rovinja dok su najbolje juniorke Rebecca Pellizzer, atletičarka i odbojkašica iz Rovinja te Dunja Štokan, nogometašica iz Rijeke.

Kod mladih juniora nagrade su primili Marko Opšivač, kickboxing Budokaj Rovinj – Bale, Filip Ušić, judaš iz Pule, Sara Calderara i Francesca Bulian, plivanje iz Rijeke. Kod kadeta najbolji su Mia Šestan sinhronizirano plivanje, Katja Tonković, plivanje, Kristijan Brkić, karate, svi iz Rijeke te Kevin Božić, boćanje iz Izole.

Među perspektivnim mladim sportašima najbolji su Petra Šunjić, plivanje Rijeka, Alessia Švagelj, rukomet iz Izole, Paolo Grgorinić, jedrenje iz Pule, Moreno Emanuele Pinter, karate Novigrad, Antonio Vitasović, tenis iz Vodnjana i Igor Savatović, nogomet iz Brtonigle“.

I.Radetić

Ovome bih samo dodao kako je naš dragi Furio Marljivi ponosno i sretno u razgovoru s Danijelom Bašić-Palković u Glasu Istre od 20. lipnja 2010. godine, izjavio:

„Dodatnim pravom glasa bavim se 18 godina. To mi je uspjelo i to s ponosom ističem. Taj zakon je moje dijete. Postignuti su konkretni rezultati poput, primjerice dvojezičnosti na Ipsilonu, dvojezičnim natpisima gradova i općina…“.

Mussolinijeva želja se, nažalost, ostvarila.

PS. Zahvaljujući precima današnjih talijanaša, meni su 9. siječnja 1944. godine u stravičnoj šajinskoj noći Nijemci žive spalili oca, baku, djeda, barbu i tetu, a kasnije još ubili sedmero članova moje obitelji. Te iste noći ubijeno je 54 nevinih Hrvata i spaljeno cijelo selo.