Ne možemo biti sretni mentalnom odlukom. Sreća je stvar energije. Ako smo iscrpljeni, potrošeni i imamo zastrašujuću investiciju u samovažnost, to je energetski kredit, a rate se plaćaju životnom silom.
Ako odemo na neki seminar u kojem se događa sreća, mi krademo energiju tog okruženja. Kao da smo se privremeno uključili u struju tog prostora i jedno vrijeme živimo od te ukradene energije. Ipak, kad dođemo doma ono staro nam se vraća. Okruženje je sad to od “ne mogu ja to, nije to za mene, svi su krivi” i tada smo u toj struji.
Pravi su seminari oni koji počinju s primjenom naučenog. Tu je vidljiva sva naša odgovornost i sve je jasno. Nema šanse da ćemo biti u stanju simulirati sreću i ushićenost koja je bila na radionici. Kaže se “ako laže koza ne laže rog”! “Rog” je u tom slučaju unutarnja energetska rezerva i povjerenje, a “koza” misaona konstrukcija kako bi sreća trebala izgledati.
Sreća je energija u pokretu, ona ne može stagnirati, nije konstanta kao što je to znanje ili matematička formula. Ona se provocira odlukom, a izvodi tijelom. Naš stvarni odabir je da djelujemo u tom smislu, jer je to resetiranje učmalosti i traganje za svježim izvorima unutarnje snage.
Radost, dakle, ne može biti verbalna, nego energetska. Ako imamo dovoljno energije, bit ćemo u stanju otpustiti samovažnost i prosuđivanje svog stanja. Onda u toj praznini možemo potražiti sreću, onaj apstraktni dio koji nema vidljivog uzroka. A to je jedina sreća koja se zapravo računa.
