Sjedenje na ogradi i postavljanje granica


Svaki dan razgovaram s ljudima, pokušavajući shvatiti njihovu inertnost. Moram priznati, puno lakše mi je shvatiti one koji su odabrali stranu – bila ona korona-vjernička ili korona-ateistička – negoli indiferentne. Većina ljudi kao da misli da će ih, ako budu dovoljno tihi i neprimjetni, sve ovo zaobići.

Oni sjede na ogradi, naivno vjerujući da neće doći trenutak kada će morati izabrati stranu. Vjerujući da ne moraju, već sada sami za sebe razmisliti i odlučiti: “Do ove granice idem, ali preko nje ne!”

Tako je vjerojatno razmišljala i majka za čije je 4-godišnje dijete jučer stigao zahtjev za molitvu. Maleni je završio na neočekivanoj, hitnoj operaciji. Što je kanibalistička država iskoristila da među izbezumljene roditelje postavi demonsku diskriminaciju, a pred majku đavolsku ucjenu:

Cijepljenom ocu je dozvoljeno vidjeti dijete nakon operacije na 15 minuta, a necijepljenoj majci je rečeno da ne može ući k svom mališanu, prikopčanom na stotinu i jedan aparat, jer nema kovid-potvrdu.

Dijete je iz razumljivih razloga svezano za krevetić, da si dirajući cjevčice ne učini štogod nažao… No iz nerazumljivih je razloga njegovim roditeljima zabranjeno da budu kraj njega, tješe ga, smiruju, ohrabruju… Pa čak i ocu koji je poslušan i uzoran građanin. Ne smije biti tamo dulje od 15 minuta i govoriti: “Tata je tu, sve će biti u redu.”

A pred majku je stavljen sotonski ultimatum:
želiš biti uz svoje dijete koje pati? Donesi papir!

Zašto vam pričam ovu mučnu priču?

Zato što bih volio da shvatite da ja ne lajem zato što volim kamere. Ne monetiziram lajkove na Facebooku. Ja nemam nikakve financijske koristi od ovoga. Ne želim biti popularan. Ne plaćaju me po vašoj kritici, a bome ni po vašoj pohvali. U više od deset godina aktivizma mi se dva puta dogodilo da su me ljudi prepoznali na ulici i inzistirali da me počaste kavom. To je sva moja materijalna korist.

Ovo činim iz dva razloga:
1. Savjest mi govori da je to ispravno;
2. Vičem, upozoravam i ukazujem sada kako bih zaštitio sebe i vas, moju i vašu djecu sutra!

Zar stvarno mislite da je nemoguće da se ovakav mučan scenarij dogodi vama, vašem djetetu, vašem bračnom partneru, vašem roditelju?

Zar stvarno mislite da nikada za života nećete biti pacijent, pratnja nekome bolesnom, korisnik socijalnog ili bilo kojeg drugog sustava koji će od vas zahtijevati tu prokletu potvrdu?

Nemoguće je biti toliko naivan!

Dakle, izbor je jednostavan: ili ćeš pristati na ovu demonsku podjelu, diskriminaciju, segregaciju, ucjenu, nasilništvo nad ljudskim dostojanstvom, ili ćeš učiniti nešto da taj sustav padne. Trećega nema.

Stoga ljudi, kao braću i sestre vas molim… Ako ste neodlučni, upravo sada sjednite i zapitajte se: Gdje ću povući granicu preko koje ne idem ni po cijenu života?

Je li to za tebe maska?
Dvije maske?
Jedna doza?
Tri doze?
Sedam doza?
Kovid-potvrda u zdravstvu?
U trgovinama?
U školama?
Prebijanje ljudi?
Odvođenje ljudi u nepoznatom smjeru?
Zatvori za one koji ne poštuju državne naloge?
Radni logori?
Strijeljanje?

Znam, možda vam se takvi scenariji iz ove perspektive čine nemogućima. Smiješnima. Zvučali su i prvim kršćanima. I crncima. I Židovima. I kulacima. I Ujgurima.

Podvuci crtu danas. Bolje da ju imaš, pa ne moraš prijeći, nego da ju nisi postavio na vrijeme. Gore spomenutim roditeljima je prije par dana ova situacija bila nezamisliva. Možda nisu ni razmišljali o tome, možda je bilo “ma neće to do nas”. Danas su stjerani u kut.

Moje molitve su uz malenog Emanuela i njegove mamu i tatu.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp