Aktivizmom se bavim već godinama. No, ne bih se nikada bila uključila da nisam upoznala svog prijatelja i suborca Ivana Pokupca. Od prvoga se dana, iako s puno više iskustva od mene, prema meni odnosio ravnopravno. Dan po dan, učila sam od najboljega.

Zajedno smo se borili protiv ovršne mafije i svojim tijelima sprječavali deložacije. Zajedno smo bili privođeni. Stajala sam uz njega na mnogim akcijama, držali smo zajedno  transparente pred bankama, Finama, gradskim vijećima, prosvjedovali na trgovima, pred ministarstvima, pred kućama vladajućih… Borili smo se za prava ovršenih, bolesnih, potplaćenih, pravo na izbor cijepljenja, protiv mjera, koronaterorizma… lista je uistinu duga. Bili smo tu, jedni uz druge na kiši, na suncu, po snijegu, u svim vremenskim  uvjetima. Vrijeme i mjesto nikada nije bilo bitno. Bitna je bila jedino pravda.

U svemu tome Ivan je postao moj blizak prijatelj, netko na koga se uvijek mogu osloniti, a to je divan osjećaj – imati tako bliskog prijatelja. Čak i u najgorim trenucima mog života kad sam se borila sa svojim demonima, on mi nije okrenuo leđa. Bio je uvijek tu. Pružao mi je ruku dok sam padala. I ne samo meni. Osim što imam priliku vidjeti da je izuzetan suprug i otac, tisuću sam puta vidjela dobročinstvo s njegove strane. Prema običnom, malom čovjeku. Ne samo dok je stajao pred bolnicama za bolesnu djecu sam, dok nikoga nije bilo briga, nego i u svakodnevnom životu. Dok je razvažao svoje bivše učenike uz dostavu piceka po Zagrebu. Dok je pomagao osobi s invaliditetom da obavi doktora ili kupovinu. Znamo se jako dugo, a nikada mi se takvim stvarima nije hvalio. Jer on je takva osoba. Skroman je i dostojanstven. Ne radi to radi hvale, već zato što tako osjeća. Osjetljiv je na nepravdu i istinski voli ljude. Jednom riječju – velik čovjek.

I danas ponovno dokazuje koliko je velik. Nakon dugogodišnje borbe protiv sustava, nakon dugogodišnje borbe za potlačene, nakon tisuća kilometara i milijun sati davanja sebe za druge, ucijenjen je. Ili prestaješ sa svojim aktivnostima, ili ćeš dobiti otkaz. To je nešto gdje većina puca. Svakoga se može ucijeniti. Ali ne i njega.

I zato, idući put kada nas Ivan pozove na akciju, kada će trebati stati kraj njega, ne razmišljajte dvaput. To je čovjek koji je stvarno svima nama dokazao da je borac i da je jednostavno neucjenjv.