Koja je vaša ideja o promjeni svijeta? Je li Steve Jobs promijenio svijet? Ili je samo produbio žudnju ljudi za posjedovanjem i lažnim identitetom? Mnogi poslovnjaci, ljudi iz marketinga i raznih drugih industrija često govore o promjeni svijeta. Ali, je li to ta promjena koja nama treba? Do vraga, nije da se svijet nije promijenio, pa pogledajte kako nam je lijep. Divan je zar, ne? Ali i mi smo divni. I jedina prava promjena mora se dogoditi u nama samima, a ne izvan nas.
Prava promjena može nastati tek po našem odbacivanju svega lažnog, tako da preostane istina, tako da preostane prava priroda našeg Bića, ono što mi doista jesmo. Svijet je lud jer je zaboravio na sebe. Prosječan čovjek iz sebe je razvukao mnoštvo strelica prema stvarima i vezao se za njih. Ne bismo se smjeli vezati za materijalne stvari. Tako je sada čovjek koji nešto posjeduje kralj i car, dok njegova Bića nigdje više nema… osim možda u Rumijevu citatu. Posjedovanje materijalnih stvari ne bi smjelo biti mjerilo nečije uspješnosti na ovome svijetu.
Promjena svijeta počinje u nama samima, u svakome od nas. Tehnologije i društveni odnosi ne čine ovaj svijet boljim. Dapače, oni su instrument porobljavanja: zarobljena energija i ukradena pažnja na neko “bolje sutra”.
I, kada već govorimo o posjedovanju, krenimo od svojeg daha i tijela. To je jedino što je istinski naše. Barem dok smo ovdje. Ali, nije to ni slabašno, ni nejako. Dapače, tu u nama, tu je cijeli svemir i cijelo postojanje.
Pogledajmo nebo noću. Mjesecu se istinski radujemo kada je pun, kada je ta divna lopta na tamnom nebu. Tada na njemu zadivljeno tražimo zamišljene likove, kao na oblacima dok putuju nebom. No, kada ga nema, imamo povjerenje u njegovo blještavilo koje je sigurno tu. Ne brinemo se gdje je Mjesec, već gdje je njegovo svjetlo.
Otpustiti svoju tugu možemo samo ako za trenutak izmijenimo stanje svoje svijesti, prekoračimo taj prag samovažnosti i svjedočimo Ljubavi koja se iz nas svijetu obraća.
Sve što nam se događa dolazi u paketu od dva dijela: jedan je vidljiv, a drugi nevidljiv. Zato, tražimo u tuzi njen drugi dio, Ljubav koja se s druge strane od svjetla presijava i za nama žudi. To za sve “mrakove” života vrijedi: i za bolest, i loše odnose, besparicu ili bilo kakve druge nevolje. Svjetlost je uvijek tu, negdje iza, i naša je misija da je vidimo. Tako budimo novu svijest, znanje da je sve to igra Tame što svjetlo svoje skriva i želja Svjetla da nam svoju cjelovitost zajedno s tamom dokaže.
Kada kažemo “život je dar”, što to znači? Znači li to da je život izvan nas? Znači, bili smo mi, pa je onda došao netko i dao nam život? Ne.
Život smo MI. Svjetlucave energetske loptice koje hodaju po energetskom polju koje čini univerzum. To je nerazdvojiva cjelina. To je ono kada kažemo: „Dopustite energiji voljenja (života) da preuzme kormilo i postanite svjesni te nerazdvojivosti.“ Jer, sila koja posjeduje takvu neizdrživu privlačnost svih stvari u Jedno može biti samo Ljubav. Ništa drugo. Sjetite se toga, a onda recite – Volim te. I – dišite.
