Jačamo ono čemu pridajemo svoju pažnju/energiju. Tako se kažnjavamo sa strahom i nagrađujemo se Ljubavlju. Dosta je strahova, vrijeme je za Ljubav.
Iako ima sve više ljudi koji se bude, počinju vjerovati u svoje sposobnosti, osvještavaju svoju ljubavnu bit i napreduju u stvaranju svog života kao raja, ima i sve više ljudi kojima je u životu sve crno, povjerovali su da im život van kontrole, van sposobnosti da upravljaju njime, gotovo da su u predvorju pakla.
Danas je komunikacija dostupna svakome, nikad prije ljudi nisu imali i primali toliko informacija, neki se ne snalaze u tome. I događaji su neobični, neki potpuno novi, tlo je vrlo pogodno za izbezumljenost, strah, nepovjerenje u sebe.
Evo kako si svi mi možemo pomoći.
Evo što smo možda zaboravili i čega bi bilo dobro da se prisjetimo:
1. Oduvijek je bilo bolesti, prirodnih katastrofa, ratova, neimaštine, onih koji su htjeli vladati svijetom. Oduvijek. Nema vremena u poznatoj povijesti u kojem nije bilo tako. I tako će i biti još neko vrijeme.
2. Oduvijek se pojavljivalo nešto novo. Novo nam je nepoznato i toga se bojimo. Lakše nam je ponekad biti u nepovoljnoj poznatoj situaciji nego se prepustiti dolasku novome koje je možda i bolje. Nismo otvoreni na promjene na način da nas one vesele u istraživanju i divljenju, češće nas plaše i odbijaju. A promjena je je sama srž Života.
3. Oduvijek je bilo vrijeme u kojem su se ljudi bojali da slijedi kraj svijeta. U mojih 50-ak godina svijet je trebao završiti već mnogo puta. Nije i neće. Svijet ne može nestati. Završava se život tijela, završava se život osobnosti kakav mi poznajemo. Energija nastavlja dalje, svjesnost nastavlja dalje, samo se mijenja naše opažanje života. Ta promjena je neupitna, kao što je i neupitno da će se Život uvijek nastaviti, samo mijenja stalno svoj oblik i izričaj. Tu bi se dalo još puno pisati s vjerske strane, ali i sa strane znanosti. Raduje me što današnja znanost sve više otkriva neke zakonitosti života, što će doprinijeti boljem ljudskom razumijevanju. Uglavnom, nema kraja, energija se ne može uništiti, Život se ne može uništiti, samo se može transformirati.
4. Oduvijek su se ljudi borili protiv nečega, za nešto i uvijek su postojali ljudi koji su u miru živjeli svoje živote.
a) Borba protiv nečega što postoji ( društva, institucija, osoba, svjetonazora, objavljenih istina, autoriteta, novoga, staroga) u samoj je srži ljudskog postojanja. Postoji nešto što nam se ne sviđa i onda idemo to rušiti, promijeniti, ukinuti. Borba protiv nečega najčešći je način na koji se dešavaju promjene u svijetu. Najčešći i najlakši. I najmanje svrhovit.
Da, najlakše se boriti protiv nečega. To postoji i to nešto treba promijeniti.
Najviše ljudi tako i djeluje. Vidi nešto što im se ne sviđa i kreću oblikovati nešto po svom, nasilno mijenjati, želeći to poništiti. Danas je, na primjer, popularno pisati komentare što ne valja, pljuvati po nečemu, izražavati svoje neslaganje. Svima je to dostupno i to se radi u velikom obimu. Ovo je najbenigniji primjer.
Nažalost postoje mnogi daleko gori načini borbe, pa ljudi i ubijaju druge ljude zbog neslaganja oko vjere, politike, kulture, ekonomije i dr.
b) Borba za nešto puno je rjeđi oblik ljudskog djelovanja jer iziskuje stvaralačke sposobnosti. Borba za nešto je isto borba, ali sadrži i kreativnu komponentu, veći fokus na radost i rješenje, a manje na uništavanje i borbu. Takav način djelovanja je mnogo produktivniji od borbe protiv nečega.
c) Ljudi koji žive svoje živote ne boreći se protiv nečega ili za nešto, nego žive svoje živote na način da izražavaju sebe zato jer se tome raduju, zato jer su spoznali mudrost da onome čemu daju svoju pažnju, svoju energiju, to će i rasti. Takvih je malo, prava su rijetkost, ali i njih ima sve više. Ti ljudi stvaraju najveće promjene. Oni su najproduktivniji u promjeni svijeta na bolje, a naizgled i ne djeluju previše.
5. Prestali smo vjerovati sebi. Prestali smo zdravoseljački razmišljati. Prestali smo koristiti svoj mozak, svoje srce, svoju intuiciju. Prestali smo vjerovati Životu.
Više vjerujemo političarima, svećenicima, guruima, knjigama, povijesti nego sebi.
Više bi se trebali okretati našoj unutarnjoj mudrosti. Više bismo trebali posvećivati vremena svojim osjećajima koji su najsavršeniji alat koji imamo jer nam nepogrješivo govore da li smo u skladu sa svojom dušom ili nismo. Počnimo disati svjesno, meditirati, kako bismo spoznali kakvo bogatstvo imamo u sebi.
6. Svatko ima svoju istinu i osim par istina koje su univerzalne (njih 4-5), svatko od nas ima svoj pogled na neku situaciju, svoj doživljaj. Glupo je očekivati da se slažemo u svemu, nepotrebno je druge uvjeravati u ispravnost naših istina, nemoguće je sve izreći ili napisati da drugi ne bi imali svoj dodatak na to, neku svoju istinu, svoj različiti doživljaj.
Svi smo različiti, a ne da smo svi isti, pa svi imamo i različite stavove.
Cijenimo više svoje istine, ali i poštujmo tuđe.
7. Sve što se događa u vašim osobnim životima i u svijetu općenito ne događa se da bi nas porobilo, osakatilo ili ubilo. Sve se to događa da bi nas transformiralo, kako bi nas potaknulo na promjenu na bolje, kako bi nas potaknulo da se odredimo tko smo mi i što jesmo, kako bismo počeli biti i živjeti sve više našu osnovnu ljudsku prirodu postojanja, ili još točnije, osnovu općenitog postojanja, Ljubav.
Dosta je strahova, vrijeme je za Ljubav.
