Ponosan sam što sam građanin Hrvatske

Ponosan sam što sam građanin Hrvatske

Znate ono kad se ljudi trude da me svrstaju negdje pa pitaju: “Hamede gdje si ti na ideološkoj mapi?” Objašnjavam to uporno i često, ali najbolji opis mene je da sam ja prije svega građanin RH. Za razliku od mnogih drugih građana, ja iskreno volim ovu zemlju.

Ruka mi je na srcu kada svira himna i pjevam je iz sveg glasa, a pritom mi druga nije u ničijem džepu. Naježim se kad čujem “Lijepu našu.” Da, dobro ste pročitali, naježim se i ponosan sam što sam građanin Hrvatske. I suza krene kada je slušam, jer se sjetim što su neki, ali i svi mi zajedno prošli da bi je imali. Da bi imali Lijepu našu Domovinu.


Uz ponos ide i bol u prsima kada vidim što rade od te iste Lijepe naše i od građana te iste naše. Ide i sram što gledam to što gledam, čitam to što čitam i pitam se: “Želim li još uvijek da mi djeca ostanu u ovoj ortačko – krkanlučkoj državi, neodgojenih pojedinaca, gdje nečija djeca mogu vrijeđati policajce, šmrkati droge, prijetiti, silovati, krasti i proći nekažnjeno poput svojih očeva i ponekih majki?”

Želim li da mi djeca traže posao pored gomile nepotizma i zapošljavanja preko reda. Želim li da žive u zemlji gdje su mito i korupcija duboko usađeni u korijene, da se s koljena na koljeno prenose?


Želim, jer još  uvijek vjerujem. Vjerujem da će doći bolja vremena i bolji ljudi koji će bolje, pravednije i poštenije upravljati resursima i blagodatima Lijepe naše. Doći će. Moraju doći. Možda su to baš naša djeca, a možda još uvijek i mi sami. Tu su oni među nama, samo pognute glave i pokrivenih očiju i ušiju da ne vide i ne čuju ove morone, pokušavaju pronaći jedni druge.

Pokušavaju podići glave i premostiti strah koji im je usađen od stalnog medijskog bombardiranja i pretvoriti ovu zemlju u ono što ona zapravo jeste i što je odavno trebala biti. Lider, a ne fenjeraš. Zašto još nije? Zato što je negdje po putu uništena, obespravljena, umorna od robovanja tuđinima i galame svojih veleizdajnika, pognula glavu i pokrila oči i uši kao i većina njezinih građana.

Zajedno su negdje po putu u buci huškača izgubili civiliziranost i zaboravili na građansko djelovanje. A što je civiliziranost? „Civiliziranost je kada zahtijevamo pravo na vlastiti identitet, potrebe, uvjerenja, a da pritom ne omalovažavamo druge.

Civiliziranost je kada nesuglasice izražavamo s poštovanjem, kada nastojimo pronaći zajedničko područje kao početnu točku razgovora o razlikama, kada nastojimo čuti što se krije iza predrasuda druge osobe te kada pokušavamo potaknuti druge da se i oni tako ponašaju. Civiliziranost zahtijeva veliki trud, da ostanemo prisutni čak i s ljudima s kojima se uistinu duboko i žestoko ne slažemo.

To je politička osobina u smislu da je nužan preduvjet građanskog djelovanja. Ali i zato što je tu riječ o balansiranju inter-personalne moći, tako da se čuje glas svakog čovjeka, tako da se nikog ne zanemaruje.”
To nisam rekao ja. Rekli su pametniji od mene, a ja se kao građanin RH i čovjek slažem s njima. Ugodan dan Vam želim i podignite glave. Doći će bolji dani. Moraju doći.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp