Sve se može kada nađeš put ka sebi, kada shvatiš da su svi ostali putevi pogrešni, nedovoljni i stvoreni za druge ljude. Može se kada razumiješ suštinu čovjeka, kada znaš unaprijed da se uvijek možeš osloniti na sebe, a manje na drugoga.

Može se kada prihvatiš sve s rezervom, kada nikome ne vjeruješ previše, a opet vjeru ne izgubiš. Može se kada mir zavlada u tebi, kada sve ostalo ode u drugi plan, kada se prestaneš bojati onoga što dolazi.

Može se kada ne očekuješ previše ni od sebe, kada se opustiš i dišeš svaki atom te rasterećenosti.

Može se kada shvatiš da te i najmiliji može povrijediti, a ti ga zbog toga ne osuđuješ i ne vrtiš po mislima dok ne oboliš. Može se kada ne očekuješ mnogo od drugih, a od sebe onoliko koliko osjećaš da možeš dati.

Može se kada prodreš u smisao života koji nema veze s materijalnim i vanjskim sjajem, već samo sa svjetlošću koje izbija iz duše.

Može se kada naučiš da kažeš ili “ne” ili “da” bez ikakve borbe u sebi.

Može se kada se prepustiš slobodi, kada se prestaneš vezivati za ljude, za stvari, za mjesta, kada ne ideš gdje ti se ne ide, ne slušaš što ti se ne sluša, ne gledaš što ti se ne gleda.

Može se kada odeš bez polemike, negdje gdje nitko ne priča, osim vjetra i neke zalutale ptice.

Može se kada počneš cijeniti svoje vrijeme, sebe, i kroz sebe i druge ljude.

Može se kada znaš da nikada ne znaš dovoljno, kada si spreman i dalje učiti, primati u sebe, hraniti se ljubavlju i njom disati.

Može se, jer samo tada znaš zašto živiš. Može se jer puno si toga na svojoj probao i ono što te je boljelo u snagu se pretvorilo. Može se…