Tvoj život


Svake godine kada se približava datum mog rođendana obuzme me neka sjeta. Rođendani su dani koji obilježavaju kraj jednog razdoblja i početak nekog novog koje je tek pred nama. Dani su to u kojima se prisjećamo svih naših minulih rođendanskih osmijeha i životnih svjećica kojima smo svojim dahom slali naše želje i snove. Svaki je kraj novi početak. I danas smo puni nekih novih želja i snova koje ćemo i opet poslati Svemiru na razmatranje. Rođendani su zapravo dani u kojima postajemo svjesniji veličine jednog dana. Pitam se – zašto svaki drugi dan koji nije niti nečiji rođendan, niti neka godišnjica, niti Nova godina ne bi bio poseban i proslavljen? Zašto svakoga dana ne bismo slavili život? Zašto toliko ovisimo o datumima?

Kraj svakog dana prigoda je za sređivanje dojmova, za pospremanje ladica naših misli, riječi i djela, za podvlačenje jedne nevidljive crte na još jedno malo poglavlje našega života, kako bismo nakon toga mogli zakoračiti u novi dan svježi i puni spoznajne znatiželje i nove životne energije. Svi krajevi su ujedno i počeci i prigode za nova obnavljanja na ovom ili onom polju života. U prirodi je svakoga čovjeka da uvijek teži obnovi, jer obnova je njegov bunt protiv prolaznosti. Svako je novo jutro jedno novo rađanje svakog čovjeka, jedan novi rođendan kojega bismo trebali slaviti.

Obnova je nešto iscjeljujuće. Ponekad je dovoljno obnoviti boju zidova naših dnevnih boravaka, kupiti nove zavjese ili jednostavno promijeniti pozdravnu poruku ili fotografiju screensavera ili wallpapera na zaslonu našeg računala i već se bolje osjećamo. Obnavljanje je, kada malo bolje razmislimo, naš vjerni pratitelj na životnome putu i bez njega bi naši dani bili nalik jedan drugome, ne bi bilo te raznolikosti, novih pogleda na svijet, novih spoznaja, jednom riječju, bez obnavljanja ne bismo uopće evoluirali u civilizacijskom, kulturološkom, znanstvenom i bilo kojem drugom smislu.

Ljudi često na početku godine donose neke za njih bitne – obnavljajuće odluke. No, te važne odluke trebali bismo donositi svakog dana, tijekom cijele godine. Bitno je znati donijeti pravu odluku u svakom trenutku života, jer svaki je trenutak života nov na svoj, neponovljiv način. Usporedimo donošenje pravih odluka u svim životnim trenucima s donošenjem odluka u sportu. Kada, primjerice, teniska loptica munjevitom brzinom dolazi prema tebi, nemaš puno vremena za otvaranje. Moraš se odmah snaći i odlučiti kako ćeš je vratiti na protivnikovu stranu igrališta, jer ako je ne udariš na vrijeme, u pravom trenutku, pod pravim kutom i na pravi način, promašit  ćeš i loptica će ostati na tvojoj strani terena ili će odletjeti u out.

Stoga ne odlaži rješavanje problema. Jer, svaki neriješen problem u tvom životu jedna je žuta teniska loptica na tvojoj strani terena od kojih uskoro, ako ne počneš otklanjati probleme iz svog života, nećeš moći ni hodati po svojoj strani terena, a kamoli slobodno i suvereno trčati i vladati igrom i svakom situacijom koju ta igra od tebe zahtijeva.

Otklonimo stoga svaki naš problem još danas, ne čekajmo samo nove godine i rođendane kako bismo se suočili s problemima koje ćemo, kao, riješiti baš u toj novoj godini ili novom životnom razdoblju koje je pred nama, a, ako ne uspijemo riješiti naše probleme u tom razdoblju, onda ćemo to sigurno učiniti u nekom sljedećem razdoblju. Ako nas nešto muči, riješimo to još danas – šutnimo tu lopticu daleko na drugu stranu terena. Pobjeđujmo u svim životnim bitkama i živimo sretno. Sudjelujmo u igri. Pobjede će uslijediti Jedno je egzistirati, a drugo živjeti život punim plućima. Jedno je promatrati predstavu zvanu Život, a drugo je sudjelovati u njoj i živjeti ga. Razmislimo o tome egzistiramo li samo ili živimo punim plućima? Veliki je korak odlučiti svoju puku egzistenciju od sutra pretvoriti u pravi život, a sebe od pukog promatrača u glavnog aktera svoga života.

Zar može netko drugi osim tebe biti glavni akter u tvom životu? Zamisli jedan divan roman koji upravo nastaje i po kojem će se navodno jednoga dana snimati i film. U tom romanu upravo si ti glavni lik. Da, taj roman je tvoj život. Tko ga piše: ti ili netko drugi? Koji je će biti naslov tog romana?

Važno je cijeloga života ostati dijete, nastaviti se igrati i oduševljavati stvarima koje su te oduševljavale dok si bio dijete, nastaviti raditi stvari koje voliš raditi, pretvoriti svoju igru u svoj životni poziv, u svoje zanimanje, u svoju sreću. Važno je nikada ne odustati od svojih snova, nikada ne gubiti nadu i životni entuzijazam, čak ni onda kada te svi obeshrabruju.

Sjeti se poznatog uzvika „podrške“ kojeg često čujemo tijekom života: „Nećeš uspjeti!“ Ta „podrška“ neka te motivira da budeš još jači, još uspješniji. No, nisu svi takvi da žustro navijaju za nečiji neuspjeh. Ima još uvijek ljudi koji uživaju na bilo koji način nekome pomoći, jer ih to ispunjava posebnim osjećajem zadovoljstva.  Rijetki su, ali ih ima, uz izobilje onih koji nam pod svaku cijenu žele odmoći, jer ih upravo to ispunjava i čini sretnima. Oni ljudi koji žele pomoći drugima stalno se pitaju – kako bih ja to nekome mogao pomoći, a oni drugi koji su tu da nam odmažu, najradije bi nas pitali i tražili od nas savjet na koji nam to način najbolje i najbrže mogu odmoći. Neka nas to ne brine, nego motivira da budemo još jači i još uspješniji u onome što radimo.

Kroči uvijek prema naprijed, budi do kraja iskren prema sebi i svijetu, voli sebe i sve ljude svijeta, obnavljaj svoju energiju, svoje znanje i sposobnosti na razne načine i znaj da je biti upravo onakav kakav jesi sasvim dovoljno za životni uspjeh.

Svaki dan je nova prigoda za nove prave odluke, za nove uzlete i nove velike početke. Znajmo uvijek u životu donositi prave odluke, ne čekajući rođendane i nove godine kako bismo ih donosili, već štujući svaki životni trenutak i svaki novi dan kao poseban, neponovljiv i onaj pravi. Kada pišemo, slikamo, skladamo,… na trenutak odlazimo u neki, usudila bih se reći, bolji svijet, na jedno predivno putovanje puno čarobnih odredišta kojima se uvijek rado vraćamo i svaki novi povratak u taj svijet jednako je uzbudljiv.

Ta posebna mjesta u potpunosti su naša, a preko nas i vlasništvo cijeloga svijeta. Kako je lijepo znati da uvijek možemo iznova stvarati taj bolji svijet i ljudima poklanjati boravak u njemu. Na tim imaginarnim peronima sreće na putu prema odredištima boljega svijeta svatko se može osjećati sigurno i zaštićeno te uvijek iz njih crpiti novu, nevjerojatnu energiju. Ta su sveta mjesta, mjesta naše sigurnosti – naša utočišta u kojima istinski živimo.

Ta su utočišta za svakoga od nas nešto drugo, neka druga sreća. Nekome je to kulinarstvo, nekome vrtlarstvo, nekome kiparenje, nekome pranje ulica, nekome rad za tvorničkim strojem, nekome odgoj djece, nekome briga za stare i nemoćne, svakog od nas ispunjava nešto drugo, ali svima je nama zajedničko to što je svatko od nas na svoj način jednako vrijedan poštovanja i divljenja.

Iz te perspektive nam se i ovaj svijet u kojem živimo može učiniti predivnim – dovoljno je samo takvim ga osmisliti. Vrijeme u kojem živimo je teško, znam, ali i u zlom vremenu mogu živjeti dobri ljudi koji tom vremenu mogu ponuditi svoja dobra djela i svoje plemenite misli, kao što je to jednom prigodom rekla naša legendarna pjesnikinja Vesna Parun: „Što drugo možeš biti u zlom vremenu nego dobra misao.“ Neka nam, dragi prijatelji, svaki novi dan bude ispunjen dobrim mislima, pravim odlukama i plemenitim djelima kojima ćemo u trenu promijeniti ovaj svijet na bolje.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp