Gdje je nestala mržnja?

Gdje je nestala mržnja?

Da mi je netko pričao da ću ovo doživjeti, ne bih vjerovala. Do prije dvije godine, na Balkanu su i dalje bila aktualna višedesetljetna nepodnošenja i mržnje jednih prema drugima, drugih prema trećima, itd, barem kod neosviještenih ljudi.

Naiđe zajednička nesreća i onda stupi na snagu ona čuvena: “nevolja ujedinjuje ljude.” Otkako je počela ova “Prehlada 19” svjedočimo vrlo brzom prelasku iz mržnje i nepodnošenja drugih balkanskih naroda prema općoj podršci, navijanju i iskrenom zbližavanju. Nevjerojatno.

Kao kockica leda istopiše se animoziteti Slovenaca prema Hrvatima, Hrvata prema Srbima i Bošnjacima, Srba prema Hrvatima i Bošnjacima, i, da ne nabrajam te kombinacije, možete ubaciti u njih i Crnogorce, Albance, Makedonce itd. Svjesni ste i sami kakve su bile vrste podjela i nepodnošenja. Vratite film malo unatrag pa ćete se i sami sjetiti.

Stari sukobi odlaze definitivno u prošlost da se više nikada ne vrate. Naravno, postoji i dalje određeni broj dežurnih mrzitelja, nacionalista, ali je sada očito da ih osviješteni ljudi odmah ušutkaju. Zadnjih mjeseci gušt mi je čitati vaše komentare kad se u grupu osviještenih ubaci pokoji “mrzitelj”, svi ga ili počnu osvještavati ili ga po kratkom postupku eliminiraju iz grupe.

Zašto ovo pišem? Bila sam svjedokom razvoja ovih nacionalnih mržnji još 90-tih godina prošloga stoljeća kao i brojni drugi ljudi. Bila sam i “predmetom” takvih mržnji jednih, drugih i trećih i vrlo dobro znam kakav pakao takva osoba proživljava jer se ne želi strpati u bilo čiji nacionalni tabor.

Eto, zato moram zabilježiti ovaj preokret jer je on vrijedan svakog povijesnog bilježenja, pa makar se nitko ne slagao sa mnom. Duša mi je mirna jer znam da se balkanski kotač počeo preokretati i može završiti samo jedinstvom, pritom ne mislim ni na kakvo “titoističko” niti “jugoslavensko” jedinstvo, jer nisam nostalgičar za tim vremenima.

Istodobno, gledam kako se Europa ujedinjuje, kontinenti jedan po jedan, Australija, Sjeverna Amerika, itd.. Kolektivno ljudsko biće je ustalo protiv stoljetnog ugnjetavanja. Dakle, ovdje se radi o jedinstvu na osnovi rasta svjesnosti u svima nama. I to je jedino jedinstvo koje može trajati. Sva ostala ujedinjavanja na osnovu iste nacije, vjere, boje kože su parcijalna.

Duh je onaj koji ujedinjuje duše i zato će ovo trajati i samo još više rasti. Imajte vjere u to.

Veliki val transformacije ne ostavlja niti jednog čovjeka na planeti netaknutog. Nakon što ovaj val transformacije počisti iz svih nas sve negativne osjećaje i životna uvjerenja, tada će uslijediti izranjanje na površinu univerzalnog Dobra koje nikad nije bilo moguće uništiti.

Naši porobitelji odlaze konačno u planetarnu prošlost i mi izranjamo konačno na površinu, uzimajući prvi pravi dah slobode. Osvještavamo kolektivno da smo puno više nego mala uplašena ljudska bića. Počinjemo shvaćati svu svoju moć, sposobnosti i moguće dosege kao osviještena bića svjesna sebe.

I, zato, sada svjedočimo ujedinjavanju ljudi cijelog svijeta i polaganom prestanku svake “dežurne” mržnje i nepodnošenja. Ove otrovne osjećje sada zamjenjuje suradnja, podrška, suosjećanje i ljubav. Jesmo li išta ljepše mogli sami sebi kolektivno poželjeti?

Jedino što nam sada preostaje je da zamišljamo kakav će to prekrasan svijet biti kroz samo par godina. I ostanimo u toj viziji. Jer, mi smo već pobijedili, sada samo kreiramo i istodobno gledamo film vlastite pobjede.

Želim vam svako dobro iz srca i duše, uz jednu fotografiju divnu fotografiju snimljenu na nedavnom prosvjedu u Beču.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp