Djelovanje zla


Ljudi su još uvijek djeca. Lako ih je zavarati i okrenuti u nekom željenom smjeru. Ovih se dana svi dijele. Na cijepljene i necijepljene. Gdje god bili, na kojoj god strani, zlo je postiglo svoje. Podijelilo nas je. Postiglo je svoj cilj.

Ljudska je ćud dvojaka. Ljudska ćud nije određena uvjerenjima, već su uvjerenja određena ljudskom ćudi. A ljudska ćud je određena količinom osviještene ljubavi u sebi. Dokle god se dijelimo, zlo postiže svoju namjeru.

Visina svijesti je određena i našom sposobnošću da mirno sagledamo i tuđe, suprotne stavove.  Da ih poštujemo. Da ne stvaramo loše emocije i da ne širimo negativu na različito.
Da nema različitosti, nikada ne bi bilo ni napretka, ni promjena. Zlo postiže svoje s onom starom „podijeli pa vladaj“. Što tu nije jasno? Koliko povijesti moramo izvrtjeti ponovo i ponovo kako bismo shvatili koliko smo izmanipulirani?

Recept koji je uvijek uspješan? Ili ipak njegova kaša mijenja okus s visinom svijesti ljudskog bića?

Ne zavaravajmo se. Zlo je uvijek isto. Ne zna promijeniti taktiku. Samo vanjski „pakung“. Rasa, vjera, cjepivo, hrana, majica, silikon…

Zlo stvori problem ili se koristi postojećim problemom, nudi rješenje iz kojeg će izvući korist za sebe, gradi tako oko sebe vojsku zahvalnika i ovisnika, koji će onda iz zahvalnosti napasti one druge. Bitno da se ljudi podijele i dok se oni međusobno svađaju, grizu i ubijaju na sve načine, zlo ubire plodove, zadovoljno trljajući svoje ručice.

Treba uočiti da se zlo uvijek ismijava iz obje strane…

Jesmo li narasli kao čovječanstvo? Možemo li prihvatiti drugačije? Ili ćemo i dalje biti u modelu razmišljanja da smo vječito ugroženi od različitog?

Bijela rasa bila je ugrožena od crne, muškarci od žena, vjera od znanosti i obrnuto, „straight“ od homoseksualaca, starije generacije od mlađih… Jbt, stalno je netko ugrožen…

Koliko je to stvarno, a koliko umjetno stvoreno s ciljem da nas podijeli? U ovoj zbunjujućoj kaši ne moramo ishitreno uspostaviti čvrste stavove. Za čvrsti stav nam nitko neće dati kolajnu. Promatrajmo. Istovremeno se poštujući, slušajući i ne osuđujući. Istovremeno, ono što činimo, neka bude zato što slušamo svoj unutarnji glas, intuiciju, Boga u sebi.

Promatrajmo. Zlo kad tad pokaže svoje pravo lice. Već se pokazalo toliko puta… Zlo se kad tad uruši. I to je ono što nas ohrabruje.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp