U dva dana su me zvala dva potpuno različita prijatelja i rekli mi istu stvar: „da se povučem na neko vrijeme, da se ne isplati poderati sebe u nastojanju da pomogneš ljudima koji sami sebi ne žele pomoći“.

Možda su u pravu, ne znam.

Što jest – jest, nastupao sam javno, snimao upute o tome kako postupati, skupljao novac ljudima za pravnu pomoć, primjerom pokazivao kako ostati dosljedan i reći NE… 

No, imam osjećaj da mogu do Sudnjega dana crtati ljudima kako se boriti za druge ako se oni nisu spremni boriti ni za sebe.

Možda stvarno mora postati puno gore nego što će postati malo bolje.

Ako sam uspio prenijeti jednu poruku, nadam se da je to ona da ja ni po čemu nisam opremljeniji za ovo ludilo od tebe. U prosjeku nisam ni viši, ni jači, ni pametniji, ni hrabriji, ni bogatiji od tebe. Samo malo svjesniji da ovo neće stati samo od sebe.

I da ne dolazi spasitelj koji će tvoja prava izboriti umjesto tebe.

Tek pokoji jednako slomljeni koji će ih izboriti zajedno s tobom.