Svjetlo je u tebi


Posljednjih mi se dana mnogo vas obraća s pitanjima oko nekih stvari, u potrazi za svjetlom, ljepotom i inspiracijom, za koju vam trenutno nije lako pronaći izvorište.

Moj najdublji, najčišći i najsvetiji savjet koji me već gotovo dva desetljeća drži na nečem poput božanskog dlana kad su u pitanju bilo kakvi izazovi, a posebice oni iz kolektiva, jest da ne ulažete ni mrvicu svoje energije u bilo što od čega se osjećate loše ili vam opada razina povjerenja u kreaciju života.

Netko će na to reći da je nemoguće ili da tako ne doprinosite ničemu. Netko drugi će odmah pronaći još stotinu i jedan argument da vas uvjeri u suprotno. No, tko sve to doprinosi, uvjerava, rasčlanjuje i debatira?

Pa samo i jedino um. Duša se ne bavi tim pitanjima. Ona uvijek i u svemu pronađe nišu kroz koju se prelije u povjerenje u kreaciju i miruje u svetom miru.

„Nemoguće“, reći će um dok još nije zauzdan.

„Moguće“, reći će sve u nama i oko nas kad on utihne.

Pronađite svoj oltar mira. U svome domu. U obližnjoj šumi. U očima čovjeka koji vas vidi duboko iznutra. U meditacijskoj glazbi. U tišini. U izostanku od bilo kakve rasprave.

U neulaženju u nešto što potiče otpor bilo koje vrste, čak i onda kad vas um uvjerava da je tako nešto neophodno ili herojski. Sada je vrijeme da pokažete samome sebi koje ste dubine kroz život spoznali.

Ljubim vas beskrajem i bezvremenom.

Hvala, Živote!

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp