Dani idu. Prvi dan mjeseca darivanja već je odavno iza nas. Brzo će Božić i Nova godina. Sad će se probuditi onaj poriv u nekima da daruju potrebite posebno za te nadolazeće blagdane. Skupljat će se novci i darovi, paketići za siromašnu djecu i potrebite. 

Sve je to lijepo, ali siromašni ljudi trebaju pomoć svakoga dana, a nje je sve manje. Nestala je empatija da pomažemo svakoga dana, a posebno kod onih koji vode ovu zemlju. Sve se svodi na malog čovjeka. Onog što od usta otkida ne bi li pomogao. 

Za to vrijeme glavonje gledaju kako da eutanaziraju svaku vrstu borbe protiv korupcije. Korupcije koja je u ovoj državi teška 60 milijardi kuna godišnje. Toliko naime nestane ortačkim kanalima političkih elita u ovoj zemlji. Znate li koliko je to poklona, objeda, toplih domova? 

Vi vjerojatno znate. Njih nije ni briga. Zato gledam nedavno našeg premijera kako se bahato razračunava s ono malo oporbe na raspravi o proračunu. Tipka po telefonu i uopće ne sluša što mu se govori. Može mu se, jer tu nema komunikacije, ni dijaloga. Barem ne one uspješne i učinkovite za građane. 

A uspješna komunikacija uvijek je dvosmjerna. Podsjetit ću vas – ona započinje slušanjem druge strane i svega onoga što ti zapravo ima za reći. Upotpunjena je uzajamnim poštovanjem i spuštanjem vlastitog ega na razinu da bi uopće mogli uspješno komunicirati. E sad. To je teško, jer ego je zeznuta stvar. Posebno kod naših političara.